Partizansko spomen-groblje - Help to preserve

Nekada jedan od najljepših spomenika palim borcima i našim sugrađanima iz Drugog svjetskog rata danas zaboravljen i zapušten .... Join us to preserve a positive history & great memory on fallen heroes that gave their life against Nazi evil times...

10.05.2014.

Partizanski spomenik nijemi je svjedok da fašizam nije pobijeđen

Protest u Mostaru

Partizanski spomenik nijemi je svjedok da fašizam nije pobijeđen 

 

 

Da današnjim protestima u Mosatru, 90. po redu, okupljeni građani još jednom su iskazali nezadovoljstvo aktuelnom vlašću.
 
„Na dan, kad se u svijetu obilježava Dan pobjede nad fašizmom, s tugom i gorčinom moramo reći da, fašizam, nažalost, još uvijek nije pobijeđen u Mostaru. Dovoljno je otići na Partizanski spomenik, jedan od najvećih spomenika antifašizma u sviejtu, pa vidjeti djelo aveti prošlosti. To je najbolja slika nekad slobodarskog grada“, čulo se od govornika.


Jedan od govornika, aludirajući na prisustvo policije, koja istrajava u upornosti da svakodnevno na adrese ljudi koji dolaze na proteste, šalje prekršajne naloge, rekao je da kojim slučajem, na trg ispred Gimnazije, „zaluta“ fudbalski sudija i da upotrijebi zviždaljku, i njemu bi policija napisala kaznu!
 
 
NovaSloboda.ba
25.04.2014.

za podsjećanje

...samo za podsjećanje,,,nije bilo davno, kad je neko i vodio računa o Partizanskom...slika nije tako stara...vidi se objektima na slici...

22.04.2014.

„Let's do it Mostar“

U subotu 26. aprila 2014.

„Let's do it Mostar“

Već treću godinu za redom, u Mostaru će se održati ekološka akcija „Let's do it Mostar 2014“. Akcija ćes e odvijati u dvije faze. Prva, koja je zakazana za 26. april, je faza čišćenja, a druga faza je sađenje sadnica, planirana za oktobar 2014. godine.  

Vijeće mladih grada Mostara je nosilacove akcije od samog početka. Ove godine je šest ključnih lokacija za čišćenje -: Univerzitet „Džemal Bijedić“; Sveučilište Mostar, Vukovarska ulica, Stari grad, Avenija, prostor oko mosta Bunur.
Čišćenje grada počinje u 11, 30 sati. Na svakoj lokaciji biće po jedan koordinator, koji će uputiti volontere, podijeliti im materijal za čišćenje, kao i osvježenje.
„Cilj akcije je probuditi ekološku svijest građana. Ono što želimo postići je da se makar taj dan priča o ovome, da ljudi izađu očiste svoja dvorišta, kvartove, sve je to uspjeh za nas. Ovo je najveća volonterska akcija u Bosni i Hercegovini i ovo je nešto što nam svima treba. Svi želimo biti zdravi i živjeti u čistoj okolini. Čistoća je pola zdravlja. Zato dođite u što većem broju da očistimo grad zajedno. Svi su dobrodošli. Za čišći i ljepši Mostar! Let's do it Mostar!“, kaže Tajma Tiro, koordinator projekta :
 
 
NovaSloboda.ba
 
30.03.2014.

Prvi put na partizanskom groblju

...u Mostaru...


Za vrijeme moje nedavne posjete Hercegovini iskoristio sam priliku da posjetim ovaj predivni spomenik sa mojim sinom, koji je upravo napunio 21 godinu, cuo je je za ovaj spomenik i to je sve. Ovo su neka njegova opazanja. Bio je odusevljen kako je spomen groblje prosto uraslo u okolinu kao da je tu stotine godina, tuzan zbog nebrige i zapustenosti, impresioniran detaljima uradjenim u kamenu i simbolici, koliko sam ja mogao da se sjetim. Ali sta ga je najvise pogodilo je kada je poceo da cita imena i racuna koliko su ti poginuli heroji imali godina kada su polozili zivot za svoju zemlju. Tata, on je bio mladji od mene, vidi ova djevojka je moje godiste, jesu li ovi braca i sestre, on je poginuo blizu nase kuce. Cuo je on isuvise prica o mracnom komunizmu i njihovim zrtvama, to jest ako smijem dodati raznim vrstama fasista i izdajnika i sada odjednom svojim ocima vidi ko su ti djevojke , mladici, necije daidze, stricevi, ocevi, komsije , susjedi. Naravno saznao je da Drago Palavestra iz njegove sire porodice, opet pitanja zasto su ih objesili, vidis kako su bili mladi? I tako pitanje za pitanjem...
Tako da sada razumije pjesmu ...Svog bi djecaka docekala jedna tuzna Mostarska mati...
Vlasti se mogu mijenjati, nova istorija pisati i prepravljati, ali istina se ne moze sakriti, Mostar je oslobodjen toga 14 februara...
Sretan to praznik voljeni grade!

 

Brano Bošković 12. februar 2014.

 
01.02.2014.

Putokaz na Partizansko u Mostaru

Da je Mostar turistički grad, pokazuje i turistička signalizacija istaknuta na svim važnijim raskršćima u gradu. Veoam je bitno turiste uputiti, kako da najlakše dođu do traženog objekta. Na Rondou, kao i na još nekoliko mjesta u gradu, istaknuti su putokazi prema Partizanskom spomen groblju u Mostaru. Sve je to lijepo, ali koga uputiti gore na Partizansko, da gleda onu bruku i sramotu.



 
 
19.01.2014.

Nastavlja se uništavanje Partizanskog spomenika u Mostaru

(preneseno sa portala StarMo)


Uništavanje Partizanskog groblja ne prestaje

 
 
Mostar -- Devastacija nacionalnog spomenika partizansko groblje u Mostaru sve je teža iz godine u godinu. Na zapuštenom spomen-obilježju zaraslom u šikaru i prekrivenom smećem, pale se čempresi zasađeni kada je groblje izgrađeno – 1965. godine.


U svijetu čuveno remek-djelo arhitekte Bogdana Bogdanovića, nacionalni spomenik Partizansko groblje, na kojem su ukopani posmrtni ostaci više od 500 mostarskih mladića i djevojaka koji su poginuli u borbi protiv fašizma, a čija je postepena devastacija započeta poslije rata, nastavlja se do danas. U posljednje dvije godine, u više navrata, polivani su naftom, pa paljeni veliki čempresi u središtu spomenika. Na taj način uništena je većina zelenog pokrivača partizanskog groblja, prenosi "federalna.ba".

Uništavanje jedinstvenog spomen-obilježja traje više od dvije decenije. Pušteno je bez nadzora i održavanja da propada i služi kao okupljalište narkomana. U više navrata su lomljene ploče s imenima građana Mostara koji su izgubili živote u narodnooslobodilačkoj borbi u Drugom svjetskom ratu.

U dva navrata spomenik je obnavljan uz pomoć donatora iz Evrope. No, već dan nakon obnavljanja, devastacija bi se nastavila. Policija se nada da bi se val vandalizma mogao zaustaviti projektom videonadzora koji je u pripremi.

Iako se razvijene zemlje širom svijeta ponose svojim spomenicima antifašističkoj borbi iz Drugog svjetskog rata, to nije primjer u Mostaru, gdje Partizansko groblje iz godine u godinu propada.

 
Video na stranici:

 
 


 



(StarMo)
16.01.2014.

Pismo iz Beograda - Uroš Ubuntu

Dragi svi...
Letos sam sa porodicom, u povratku sa letovanja svratio u Mostar i posetio spomenik. Kako je pordična kuća stajala blizu kao dete sam se često igrao, kasnije i šetao po spomeniku, pa sam zapanjen stanjem u kome se spomenik danas nalazi i odnosom mostarskog društva prema njemu. Uz svo razumevanje za promenu društvenih okolnosti, i teškom vremenu koje je Mostar doživeo i preživeo mislim da nema opravdanja. Sa druge strane kad pročitam šta ovde ljudi pišu čini mi se da nije sve izgubljeno i da nije bap tako crno...

Ništa drugo, samo da se nadam da će naša deca ispasti bolji ljudi nego što smo mi, mislim na ove "naše generacije", da izvinete baš smo stoka ispali.

 Evo nekoliko slika koje sam slikao kad smo bili "gore", pa da vidite kako je izgledalo letos. Hvala puno hvala svima na lepim rečima i preporukama, uz jedan predlog:

Ukoliko se bude pravila neka društvena akcija za zaštitu ove lepote, molim
vas da me u toj akciji ne zaobiđete, aktivirao bih i zajednicu u kojoj sam aktivan, stvarno bi ljudska šteta bila da ovo nestane, a opasnost je velika.
Pozdrav iz Beograda

Uroš Ubuntu










16.01.2014.

MOSTARSKE VEDUTE (25) - PARTIZANSKI SPOMENIK - REMEK DJELO XX. STOLJEĆA

Autor teksta je Ibrahim Kajan. Tekst je objavljen na blogu kajankajan.blogspot.de:

http://kajankajan.blogspot.de/2013/12/mostarske-vedute-25-partizanski.html

 

 

MOSTARSKE VEDUTE (25) - PARTIZANSKI SPOMENIK  - REMEK DJELO XX. STOLJEĆA

PUTOVANJE MOSTAROM - MOSTARSKE VEDUTE (25)
Piše: Ibrahim Kajan


Bogdan Bogdanović: Partizansko spomen groblje 



Već dvadest godina nisam bio na mjestu velikog sjećanja, na memorijalnom, na Partizanskom spomen groblju. Kad se otvaralo u vrelom danu 25. mjeseca septembra godine 1965., bio sam student u Dubrovniku. Danas sam, dok zamire to nekoć sveto mjesto, u pristojnim godinama koje izbjegavaju susrete s izgubljenim ljudima, bezprizornim spodobama i nesretnim sudbinama koje, poput sjenki, promiču zasjenjenim stranama umjetnikovih skulptorskih vizija. Spomenička ljepota i sada je opipljiva, svjetska i neusporediva - mada od nerazumnih "bačena na smetljište"!

U njega je ugrađeno 12.000 kamenih detalja i 1.193 kvadratna metra kamenih ploča sa starih mostarskih kuća. U kaldrmu staza koje vijugaju kroz ili između zidanih kontura, utisnuto je tačno 87.000 oblutaka iz naše vječne rijeke Narente



Autor ovog djela je Bogdan Bogdanović. Jean Paul Sartre,  zapanjeno promatrajući  Partizanski spomenik na vizionarskoj maketi, prošaptao je: Ovo je remek-djelo i želim ga vidjeti!


Zelene terase bijelog kompleksa 
iz nekog drugog vremena


A Bogdanovićeva je neponovljiva vizija, živi paradoks. I sam je tako razmišljao, pa ću tebi prijatelju koji čitaš ove redove, prenijeti njegove riječi u mostarskom govoru: „Ovaj Spomenik koji u sebi krije mrtve – vedar je i razdragan. Čovjek silazi niz njegove rampe, vraća se u grad s vjerom u vrijednosti života, ponijet vječnim, konačnim težnjama čovjekovih stremljenja...“



Evo, danas sam došao da me prestane proganjati u snu. Polovica je hladnog mjeseca decembra kojeg smo nekoć bosanskim jezikom nazivali mjesecom prosincem. Cijeli se spomenik, polegao po još uvijek zelenoj padini Bakamovića glavice, kupa u zimskom, u zlatnom mostarskom suncu!



Ušao sam kroz ona sužena kamenita vrata, stiješnjeni prolaz imaginarne klisure, koji nadsvođuju slogovi srušenog mosta. A onda se lagano počinje uzdizati horizont od nekoliko hektara brda što su ga oblikovale diluvijalne kiše, prekriven mrežom simbola: rijeke koja je tekla, humskih planina, duvarova iz mostarske starine, ploča sa starih mostarskih krovišta, arhajskih simbola sunca, zvijezda i mjeseca, velikih znakova Života i Smrti, zapravo cijelog niza metaforičkih jedinica koje predočavaju vječitu i očajnu čovjekovu borbu sa Zlom, sa slijepim i crnim pijačima krvi, zlotvorima jedne pameti i ljudi jedne knjige.Totalitarne ideje koje su kiklopski progutale milujune ljudi, obeščastile su europski humanizam, i u njemu ondašnji, mali Mostar, napunivši zemlju i nebo mrtvim djevojkama i mladićima.



Na toj padini koja se penje uvis, ispresijecane imitiranim suhozidima u spiralnim, vijugavim zanosima, oblikuju se aluzije mostarskih bašča oko bijelih kuća u kojima smo se nekoć rađali i odrastali, ili vrtovi u ljutim bezvodnim škrapama.  Prijatelju, kad dođeš na ovo mjesto gdje sam ja sad, još ćeš - nadam se - zateći u travi razasute kamene cvjetove s ispisanim imenima onih koji su prije 70 i koje godine umirali, pokošeni poput travki i popadali s očima koje su, kada se sve doda i oduzme, vidjeli bolju stranu svijeta od one koja je silom zapremila našu zemlju i porobila ljude u njoj.



Zar su bili bolji njemački i talijanski crnokošuljaši s fašizmom, od pokreta koji su nastupali pod bajracima s lubanjama i ukrštenim kostima ispod njih – tada, kao i onomad u Vukovaru? Ili od onih koji su naučili žive u jamu bacati, otvarati logore za Druge, osobito „neposvećene“ i „nekrštene“ čak i u našem lijepom gradu Mostaru?



Ovaj Partizanski spomenik simbol je velikog kolektivnog pamćenja, i na njemu se, evo, baš i sada, ogleda sve, stanje duha i stanje političkih ideja što narastaju „ispod žita“! Divlja, oštra i visoka trava probija zapuštene ploče. Na gornjem platou, na središnjem i ključnom skulptorskom krugu savršenosti remek-djela, arhajskoj metafori štita koji bi branio čast, dostojanstvo, ljudsko biće i ljudsko srce – sprejom je nacrtan križ uokviren ideološkim znakom grafema U

  Posuđena fotografija, novembra 2013.

Zašto propada remek-djelo Bogdana Bogdanovića? Zašto je ljepota prognana s Bakamovića glavice? Šta govori spomenik? Zaista, on je zgusnuta priča koja osuđuje isključivost, i to ne samo fašizam ako na njega mislite, nego i boljševički komunizam - kojeg nerijetko ljudi zaborave, koji se kamuflira, prikriva i vreba na naše duše. Spomenik je umjetnina, govori univerzalnim jezikom a ne jezikom političkih ideja, ali – jezikom potpuno jasnim i nedvosmislenim! Kaže nam da se čovjek rađa slobodnim na svojoj zemlji  i da želi zauvijek – po bogomdanom pravu i božanskoj pravdi – slobodnim i opstati!



Moćni upravljači Grada Mostara mirno gledaju i svojom šutnjom i svojim nečinjenjem - prkose cijelom svijetu... jer, ne znaju li oni, jadni ne bili, da nema u svijetu zemlje niti je može biti - koja slavi fašizam.



Polovicom mjeseca prosinca 2013.
16.01.2014.

Partizanski Spomenik i Fašizam u Mostaru - Dokumentarac / Documentary

postavljeno na you tube 11.01.2014. (Aladin Behram)

 

https://www.youtube.com/watch?v=AgI_va2jJHo&feature=youtube_gdata_Player

 

 

English Subtitle. Mostar. Bosna i Hercegovina. Jugoslavija.Titovi Partizani. Josip Broz Tito. Spomenik Revolucije. Drugi Svjetski Rat. Smrt Fašizmu - Sloboda Narodu!
The Second World War graves in Mostar are abandoned and desecrated.
The memorial cemetery for Tito's partisans in Mostar lies derelict, frequently damaged by vandals.
Still officially classed as a national monument in Bosnia, the graveyard for those who fought under Second World War commander and later Yugoslav leader Josip Broz Tito has been eclipsed by more recent conflict.

Cijeli Film.
Ceo Film.
Cel Film.
Dokumentarni Film.
Spomenici revolucije.

02.10.2013.

Partizansko spomen groblje Mostar - septembar 2013

Nikad gore, nikad tužnije

















Partizansko, polovina septembra 2013.

Prvi utisak, tuga, drugi utisak, da si u pogrešnom filmu, ili tačnije, u filmu strave i užasa. Ovo su slike iz serije mojih snimaka iz šetnje PSG, ili bolje rečeno susret sa zaboravom. Zaboravljeni "Grad mrtvih"...zaboravljen od svih.
Partizansko spomen groblje u Mostaru proglašeno je 2006. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

 
 
sa Wikipedie:
 
Partizansko groblje u Mostaru je izgrađeno 1965. godine u čast svim Mostarcima poginulim u NOB-u. Izgradio ga je, u vremenu obnove i rekonstrukcije koja je nastupila nakon završetka Drugog svjetskog rata, arhitekt Bogdan Bogdanović, u znak sjećanja na poginule mostarske partizane, antifašite i u čast svih onih koji su u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašizma diljem Europe i svijeta.
Ovo spomen-groblje je jedan od simbola grada na Neretvi i najljepših arhitektonskih projekata na području Balkana. Nalazi se u zapadnom dijelu Mostara, na uzvišici koju karakteriziraju široke zelene površine i odatle se pruža pogled na gotovo cijeli grad. Sam spomenik se rasprostire na 5.000 m2 i na šest nepravilnih terasa.
Groblje ima 810 nadgrobnih ploča, koje imaju simbolično značenje, kao i cijeli spomenik. Oblici nadgrobnih ploča kojima su obilježeni pali borci podsjećaju na posječeno stablo, simbol prekinute mladosti. Za gradnju spomenika upotrijebljene su kamene ploče koje su skinute sa starih i devastiranih kamenih kuća ovog starog grada.
Partizansko spomen groblje u Mostaru proglašeno je 2006. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. [1]
Zbog teške zapuštenosti, vandalizma i devastiranosti, 2008. godine je počela obnova Partizanskog groblja. Financiranje je omogućila vlada Norveške. Nažalost, do kolovoza 2010. se nije pristupilo ozbiljnom realiziranju obnove i oznaka grobova heroja, što je izazvalo snažne reakcije javnosti, reakcije Mostaraca u gradu i dijaspori.
 
 
 
25.08.2013.

Partisan Memorial Cemetery in Mostar

samo za podsjećanje...

 

 

"...plašim se grada bez memorije, baš kao što se plašim ljudu bez podsvesti..."

 



The Partisan Memorial Cemetery in Mostar is located in Mostar, Bosnia and Herzegovina. It was built in 1965 in honor of the Yugoslav Partisans of Mostar who were killed in the Yugoslav Front of World War II. It's located on Bijeli Brijeg and displays all the features of a complex architectural, aesthetic and landscape design. It is a unique monument in the urban scale of the city of Mostar, and is of particular ambient value.


At the initiative of Džemal Bijedić, the Serbian architect Bogdan Bogdanović was put in charge of the design. The Municipal Assembly passed the decision in 1960 and was carried out by Mostar's
Parks and Plantations Corporation. Preparation for the cemetery began in October 1960 and work started on
1 December 1960. Ahmet Ribica, a civil engineer, was in charge of drilling and dynamiting works on the hill and constructing the monument. On 25 September 1965, the 20th anniversary of the liberation of Mostar and the formation of the Mostar Battalion, it was opened
by Josip Broz Tito.


In 1992, the cemetery was badly damaged by war and dynamiting. After the war, the cemetery deteriorated due to severe neglect, vandalism and devastation.


On 31 January 2003, a committee composed of Bogdan Bogdanović, Boris Podreka, Amir Pašić, Darko Minarik, Ekrem Krpo, Zdravko Gutić, Tihomir Rozić, Alija Bijavica, Milica Dogan, Florijan Mičković, Milivoj Gagro, Radmilo Andrić, Mumin Isić and Mustafa Selimović was created in support of renovating the cemetery. By the end of 2004 an operational programme of measures was created


In 2005, works were fixed and various parts of the complex and greenery were reconstructed. On 9 May 2005, the cemetery was formally opened.

In 2006, the cemetery was proclaimed a national monument of Bosnia and Herzegovina.[1] Since then however, the cemetery has once again fallen victim to neglect, heavy vandalism and rubbish dumping.



09.08.2013.

Dayli Mail: Zapušteni spomenici iz prošlosti naroda

Sablasno kamenje iz prošlosti naroda:
Futurističke ratne uspomene iz bivše komunističke Jugoslavije stoje zapuštene.

 

 

Koristeni izraz ‘zapusteni’ spomenici nije bas adekvatan. Na nekim slikama se jasno vidi da su lagumani.

U tekstu iz Dayli maila nije postavljena slika Partizanskog iz Mostara, ali se moze vidjeti da ni na drugim spomenicima nije nimalo drugacija situacija...


Ghostly stones of a nation's past: The futuristic war memorials of former  communist Yugoslavia that have been left to decay

  • Erected on  sites of battles and concentration camps, they represented past struggles of the  nation
  • During  1960s and 70s, country's then president, Josip Broz Tito, ordered their  construction
  • Photographed over four years by Jan Kempenaers for  Spomenik project

By  Nick Enoch

http://www.dailymail.co.uk/news/article-2386991/War-memorials-Yugoslavia-left-decay.html#ixzz2bS4rNRhc

In fields and forests they stand - strange,  futuristic giant stone sculptures; some with jagged edges reaching for the sky;  others resembling alien towers.

But these haunting monuments are actually war  memorials of the former Yugoslavia.

During the 1960s and 70s, the country's then  president, Josip Broz Tito, ordered their construction to  demonstrate the strength of the socialist republic throughout the  Balkans.

A monument to the revolution of the people of Moslavina, in Podgaric, Croatia. During World War Two, the village was the scene of an uprising against the German occupation

During the 1960s and 70s, the then president of the  former Yugoslavia, Josip Tito, ordered the construction of these memorials to  demonstrate the strength of the socialist republic throughout the Balkans.  Above, a monument to the revolution of the people of Moslavina, in Podgaric,  Croatia. During World War Two, the village was the scene of an uprising against  the German occupation

 

Belgian photographer Jan Kempenaers shot these stunning pictures as part of a project called Spomenik

Belgian photographer Jan Kempenaers shot these stunning  pictures as part of a project called Spomenik. The monument above was built in  1968. It is dedicated to fallen fighters of Zenica Partisan Detachment - an  anti-Nazi resistance movement

 

This memorial, in Belgrade, Serbia, pays tribute to the Kosmaj Partisan detachment of WWII

This memorial, in Belgrade, Serbia, pays tribute to the  Kosmaj Partisan detachment of WWII

 

Designed by Bogdan Bogdanovic, this 1973 sculpture is dedicated to the Serb and Albanian partisans

Designed by Bogdan Bogdanovic, this 1973 sculpture is  dedicated to the Serb and Albanian partisans

 

Erected on sites of battles and concentration  camps, they represented the past struggles of the nation.

Belgian photographer Jan Kempenaers shot  these stunning pictures as part of a project called Spomenik (which translates  as 'monument').

 

 

From 2006 to 2009, he trekked around the  region to capture on film the structures, which were designed by numerous  architects into the 1980s - and up until then, the sites were visited by  millions of people.

Now, their symbolism has faded, barely  registering with younger generations.

Sited in Bosnia and Herzegovina, the Mrakovica Memorial stands in honour of the Battle of Kozara

Sited in Bosnia and Herzegovina, the Mrakovica Memorial  stands in honour of the Battle of Kozara. About 1,700 partisans were killed in  action and many thousands were sent to concentration camps

 

Kempenaers trekked around the region from 2006 to 2009 photographing the sites

Kempenaers trekked around the region from 2006 to 2009  photographing the sites. Above, a monument, built in 1966, that was dedicated to  concentration camp victims at the Jasenovac camp, in Croatia

A monument in the town of Korenica, near the border between Croatia and Bosnia. It commemorates Yugoslavia's victory in World War II

A monument in the town of Korenica, near the border  between Croatia and Bosnia. It commemorates Yugoslavia's victory in World War  Two

 

This site in Tjentiste commemorates the Battle of the Sutjesk
A sculpture in Ilirska Bistrica, Slovenia

This site in Tjentiste (left) commemorates the Battle of  the Sutjeska. Germans and partisans fought there in 1943. Right, a sculpture in  Ilirska Bistrica in Slovenia

 

Designed by Vojin Bakic, built in 1982, this memorial is dedicated to the people of Kordun and Banija in Croatia

Designed by Vojin Bakic, built in 1982, this memorial is  dedicated to the people of Kordun and Banija in Croatia

 

The Babanj monument to fallen Yugoslav WW II fighters, forming the shape of three clenched fists. There, 10,000 civilian hostages from Nis and south Serbia were murdered by the Nazis

The Babanj monument to fallen Yugoslav WW II fighters,  forming the shape of three clenched fists. There, 10,000 civilian hostages from  Nis and south Serbia were murdered by the Nazis

Designed by Zelimir Janes, this memorial honours the 1st Sisak Partisan Detachment. It was built in 1981 in the forest of Brezovica, Croatia
A monument to the revolution at Grmec - which was held by the partisans during WWII - in Bosnia and Herzegovina

Designed by Zelimir Janes, this memorial (left) honours  the 1st Sisak Partisan Detachment. It was built in 1981 in the forest of  Brezovica, Croatia. Right, a monument to the revolution at Grmec - which was  held by the partisans during WWII - in Bosnia and Herzegovina

 

Overlooking the town of Krusevo, the Makedonium, built in 1973, commemorates the Ilinden Uprising against the Ottoman Empire

Overlooking the town of Krusevo, the Makedonium, built  in 1973, commemorates the Ilinden Uprising against the Ottoman Empire. In 1903,  a group of Macedonians charged into battle, giving rise to a movement that led  to the creation of a free Macedonia

In the wake of the break-up of Yugoslavia,  the monuments were forgotten and left to decay.

During his four-year odyssey, Kempenaers  toured the former Yugoslavia, now made up of countries such as Croatia, Serbia  and Slovenia, using a 1975 map which pointed out the memorials.

Kempenaers was born in 1968, and lives and  works in Antwerp and Ghent.

German troops march into Sarajevo in 1941. Their occupation brought the Holocaust to Yugoslavia
President Josip Broz Tito (seen here in 1978), who commissioned the monuments

German troops march into Sarajevo in 1941. Their  occupation brought the Holocaust to Yugoslavia. Right, President Josip Broz Tito  (seen here in 1978), who commissioned the monuments

 

In the wake of the break-up of Yugoslavia, the monuments were forgotten and left to decay. Above, a memorial marking the liberation of Sanski Most in Bosnia and Herzegovina

In the wake of the break-up of Yugoslavia, the monuments  were forgotten and left to decay. Above, a memorial marking the liberation of  Sanski Most in Bosnia and Herzegovina

 

Makljen memorial in Bosnia and Herzegovina (left) and the one at Knin in Croatia
Makljen memorial in Bosnia and Herzegovina (left) and the one at Knin in Croatia

Makljen memorial in Bosnia and Herzegovina (left) and  the one at Knin in Croatia. Like the others, these honour the former Yugoslav  Partisans - a group of communists who fought against their fascist leaders  aligned with the Axis powers during WWII

 

A monument to the dead in the village of Kosute in Croatia

A monument to the dead in the village of Kosute in  Croatia

The Kolasin memorial (left) and one at Niksic, both in Montenegro
The Kolasin memorial (left) and one at Niksic, both in Montenegro

The Kolasin memorial to the fallen (left) and the one at  Niksic, both in Montenegro

 

Left to decay, the memorial at Sinj in Croatia

Left to decay, the memorial at Sinj in Croatia

09.05.2013.

„Na nas je red“

Mostar

„Na nas je red“

U povodu Dana pobjede nad fašizmom, odnosno Dana Evrope, aktivisti Inicijative za ljudska prava BiH omotali su danas bijelom plahtom centralnu fontanu na Partizanskom spomeniku u Mostaru na, kojoj su napisali „Na nas je red“, čime su željeli ukazati na problem oskvrnjivanja i uništavanja spomenika iz Drugog svjetskog rata koja se događaju diljem BiH.

Po riječima aktivistice Inicijative za ljudska prava BiH Anite Primorac, akcija se održava i u drugim gradovima u BiH, gdje će se, takođe, spomenici posvećeni borbi protiv fašizma omotavati bijelim plahtama.

Danijela Marić, takođe, aktivistica Inicijative naglašava kako se akcijom željelo pokazati da, uprkos tome što BiH još dugo neće biti članica EU-a, mladi i na ovakav način podržavaju tekovine na kojima je zasnovana Evropa modernog doba.

„Želimo poručiti našim građanima kako trebamo štiti i čuvati naše tekovine i istoriju, kako bi generacije koje će živjeti iza nas znale šta se događalo na ovim prostorima“, kazala je Marićeva.

Poslanik SDP-a u Skupštini HNKa Aner Žujević smatra kako stanje Partizanskog spoemnika u Mostaru, kao i nedavni događaj u Širokom Brijegu, pokazuju kako je borba protiv fašizma nešto što je kontinuirano i što nikada ne treba prestati.

„Činjenica je da se mi političari moramo potruditi da edukacija mlađih generacija bude nešto što je prioritet kada su u pitanju pošasti fašizma i vrijednost antifašističke borbe“,, naglasio je Žuljević

Predsjednik SABNOR-a u Mostaru Ibrahim Husković istakao je kako njegovi saborci na današnji dan osjećaju samo tugu i žalost i to tugu za poginulim borcima, a žalost zbog stanja u kojem se nalazi spomenik.

Naglašava kako je Partizanski spoemnik potpuno zapušten, a da gradske vlasti u posljednje vrijeme ništa ne rade na njegovoj obnovi i zaštiti.

Inače, predstavnici SABNOR-a, SDP-a i drugi građani Mostara položili su cvijeće na Partizanski spomenik, kako bi još jednom upozorili na važnost antifašizma. Takođe, svi prisutni su osudili i uklanjanje Kamene ruže u Širokom Brijegu.

Partizanski spomenik u Mostaru je izgrađen 1965. godine u čast svim Mostarcima poginulim u NOB-u. Izgradio ga je, u vremenu obnove i rekonstrukcije koja je nastupila nakon završetka Drugog svjetskog rata, arhitekt Bogdan Bogdanović.

Partizanski spomenik je jedan od simbola grada na Neretvi i najljepših arhitektonskih projekata na području Balkana.

Spomenik ima 810 nadgrobnih ploča, koje imaju simbolično značenje, kao i cijeli spomenik.

Partizanski spomenik u Mostaru proglašen je 2006. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
(Fena)

------------

Sramotno

Nikog od predstavnika vlasti grada i kantona

Dok predstavnici najviše vlasti u zemljama širom Evrope slave Dan pobjede nad fašizmom, na današnjem, okupljanju na Partizanskom spomeniku u Mostaru nije bilo nikog od predstavnika Grada Mostara, Skupštine i Vlade HNK.

Sramotno, jadno i čemerno, ali kad je Mostar u pitanju, to je prava slika ovog napaćenog i još uvijek dobro podijeljenog grada.

08.05.2013.

Na Dan pobjede nad fašizmom- Performansi na Partizanskom, Makljenu i Vracama

Performansi na Makljenu, Vracama i Partizanskom groblju na Dan pobjede nad fašizmom

 

Povodom Dana pobjede nad fašizmom, odnosno Dana Evrope, u četvrtak, 9. maja, 2013. u zajedničkoj organizaciji SABNOR-a, Inicijative mladih za ljudska prava BiH, te Omladinskog centra Gornji Vakuf Uskoplje bit će održan performans na spomen-obilježjima iz Drugog svjetskog rata – Makljenu, Partizanskom groblju (Mostar) i Vracama (Sarajevo).

Cilj ove udružene inicijative jeste ukazati na nedovoljnu brigu o spomenicima u Bosni i Hercegovini, posebno u trenutku kada se na drugim mjestima uklanjaju spomenici žrtvama fašizma iz Drugog svjetskog rata.

Performans će se održati na Partizanskom groblju u Mostaru i Spomen parku Vraca u 11, a na Makljenu u 15 sati. «Pozivamo sve antifašiste, a posebno sve mlade ljude da zajedno sa nama posjetom ovim spomenicima obilježe Dan pobjede nad fašizmom kako bismo zajedno poslali poruku da je antifašizam jedina ideja na kojoj je moguće graditi sretniju budućnost», poručila je Alma Mašić, direktorica Inicijative mladih za ljudska prava BiH.

Najavljujući i obilježavanje 70 godišnjice Bitke na Neretvi, koje će se održati u subotu 11. maja, 2013. u Jablanici, iz SABNOR-a pozivaju sve zainteresirane da kontaktiraju opštinske organizacije boraca i Društva Josip Broz Tito kako bi se dogovorili oko prijevoza u Jablanicu. Također, Glavni ured Ferijalnog saveza BiH, u dogovoru sa Društvom Josip Broz Tito, organizuje odlazak u Jablanicu na obilježavanje 70 godina Bitke za ranjenike na Neretvi. Polazak je planiran ispred Zemaljskog muzeja dana 11.05.2013 godine u 8 sati a povratak u popodnevnim satima. Prijava Glavnom uredu Ferijalnog saveza BiH obavezna uz participaciju od 5 KM. Više detalja putem telefona + 387 33 20 89 10 ili Društvo Josip Broz Tito +387 33 200 592.

(FENA)

23.04.2013.

„Dragulji arhitekture 20. vijeka u BiH“

Izložba „Dragulji arhitekture 20. vijeka u BiH“

 

(preneseno sa Abrašmedia)

 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika će od 22. aprila do 1. maja upriličiti tematsku izložbu "Dragulji arhitekture 20. vijeka u Bosni i Hercegovini".

Otvaranje izložbe bit će održano danas na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, a na otvaranju će se obratiti članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Amra Hadžimuhamedović, saopćeno je iz te komisije.

Izložba će biti postavljena na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu i bit će održana u sklopu "5. međunarodne konferencije o opasnostima i modernom naslijeđu" koju organizira Međunarodni centar za očuvanje naslijeđa - BH CICOP, u saradnji s Arhitektonskim fakultetom u Sarajevu.

Izložba Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika je segment koji upotpunjava ovu važnu konferenciju, s obzirom na to da je prvi put koncipirana izložba kojom je na jednom mjestu sakupljeno ono najvrijednije što je u Bosni i Hercegovini osmišljeno i izvedeno od 1900. do 1980. godine, a što je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH.

Posjetioci će biti u prilici pogledati 60 panoa na kojima su prikazana dobra arhitekture 20. vijeka u Bosni i Hercegovini, poput vile Emericha Pascola u Banjoj Luci, stare željezničke stanice u Banjoj Luci, Islahijjeta u Brčkom, kuće Kočića u Brčkom, Partizanskog spomen-groblja u Mostaru, Nekropole žrtvama fašizma u Novom Travniku, crkve Majke Božje u Olovu, Hadžišabanovića vile na Palama, stambenog kompleksa na Džidžikovcu u Sarajevu, zgrade Penzionog fonda u Sarajevu, zgrade željezničke stanice Bistrik u Sarajevu, zgrade Historijskog muzeja BiH, Palate Musafija u Sarajevu, stambenog naselja Crni Vrh u Sarajevu i sl.

(Fena)
13.04.2013.

40. GODINA ANSAMBLA "MOSTARSKE KISE" (1973-1992)

40. GODINA ANSAMBLA "MOSTARSKE KISE" (1973-1992)
Petak, 26. Juli 2013. u Mostaru
Pozivam sve clanove ansambla, clanove njihovih porodica, ali i
SVE PRIJATELJE MOSTARA da nam se pridruze u obiljezavanju ovog jubileja.
Ako imate mogucnosti, planirajte vase odmore tako da mozete da prisustvujete i ucestvujete u ovom druzenju. Ovih dana pocinjemo sa razgovorima, na koji nacin da koncipiramo ovaj jubilej (napr. koncert, proslavu, druzenje itd.).
RADUJEMO SE SVIM PRIJATELJIMA MOSTARA, KOJI IMAJU ZELJU DA NAM SE PRIDRUZE!
(sa FB/Sergio Sotric)

07.03.2013.

Partizansko, otvorna pozornica

Partizansko je oduvijek bilo otvorna pozornica za sva kulturna i javna dešavanja u Mostaru...nekad

 

Fotografija je prenešena sa stranice Mostarski teatar mladih, koji ulazi u četrdesetu godišnjicu postojanja.

 

16.02.2013.

Bogdan Bogdanović: Mostarski grad mrtvih

tačno.net

Bogdan Bogdanović: Mostarski grad mrtvih

Mnoge od memorijalnih građevina kojima sam posvetio svoje najbolje umne i fizičke snage, danas više ne postoje ili su, bar kako sada stvari stoje, osuđene na neprimetno fizičko degradiranje i nestajanje. Osećao bih se bedno, kad bih ma i u magnovanju, dozvolio sebi da zažalim, na primer, za najraskošnijim delom svoje graditeljske mladosti – za Partizanskim spomenikom u Mostaru, danas kad više nema ni pravog, starog Mostara, ni mnogih mostarskih starih familija, čija su deca počivala na ovom časnom ratničkom groblju. Objašnjavajući nekad svoju zamisao, često sam zahvalnim slušaocima pričao priču kako će se jednog dana, i zauvek, “dva grada” gledati licem u lice, oči u oči – grad mrtvih antifašističkih junaka, uglavnom mladića i devojaka – ratnika i grad živih, za koji su oni položili živote…

            Kamena alegorija o dva grada nije se sasvim slučajno, i bez ikakvih podsticaja spolja, obrela na jednom od surih, kamenih bregova zapadnog Mostara. Početne formule verovatno mi je ponudila moja ondašnja lektira. Naime, prilično neodređeno, negde između zemlje i neba – bar tako kažu knjige starostavne – lebdi grad Hurqualya, sufitski parnjak manihejske Terrae lucidae, koja je u gnostičarskim spekulacijama predstavljala neku vrstu polazne stanice za otiskivanje u svet divnih, naivnih, ali večitih filozofskih i kosmo-poetskih slika. A ja sam smatrao da mostarski pali antifašistički borci, takoreći još dečaci i devojčice, imaju makar simbolično, pravo na lepotu snova. U razdoblju kad se spomenik gradio, dakle u jednom već uveliko mirnodopskom, spokojnom, birokratskom, pa i bezosećajnom mentalnom i moralnom okruženju, iz vremenske perspektive od dvadesetak godina, čistota njihovih pobuda i bezgranično, naivno samopožrtvovanje mogli su podsetiti još jedino na tragične dečje krstaške pohode (Kinderkreuzzuge).

Partizansko groblje u Mostaru

            Za razliku od poslova oko uređenja Jasenovca, koji su iz premnogih razloga za mene bili vrlo mučni, odlasci u Mostar, prenosili su me u sasvim drugačiji svet poezije i zbilje. Uspomene na jedan bivši logor uništenja (Vernichtungslager), ma koliko da sam od njih bežao, pretvarale su se često u stanje produženog, jedva podnošljivog stresa.

            Naprotiv, gradeći mostarski akronekropolis bio sam ponet nekom dubokom, unutrašnjom vatrom. Ne baš jednostavan i lak posao obavljao sam bez mučnine i zamora i, u stvari, obuzet nekim za mene novim poimanjem života i smrti. Možda je apsurdno reći, ali kao da sam se nadao da ću nešto od svoje potajne radosti pokloniti i svojim “novim prijateljima”, čija su se imena – muslimanska, srpska, hrvatska – tek počela ređati na terasama nekropole. Njihov mali zagrobni grad, kao što sam i obećao porodicama, gledao je u samo srce starog Mostara i u danas porušeni most vrhovnog majstora Hajrudina, taj nekad najlepši i najsmeliji most na svetu, delo božanske graditeljske statike, pred kojom je mali Bogdan bio sićušan kao pred natprirodnom pojavom.

            Partizanska nekropola je bila Mostar u malom, replika gradu na Neretvi, njegov idealni dijagram. Međutim, taj ideogram grada, taj hijeroglif, taj kameni znak nije bio baš beznačajnih dimenzija. Dostizao je obrise nekog od skromnijih, prabalkanskih, heladičkih akropolja. Od ulazne, donje kapije do česme na vrhu (Quelle, Brunnen) trebalo je savladati dvadeset i nešto metara visinske razlike i, vijugavim, kamenim serpentinama propešačiti uzbrdo dobrih tri stotine metara. Put na gore pokazivala je voda koja se preko zvonkih orgulja slivala u susret posetiocu.

            Kako izgledaju majstori klesari koji klešu i grade jedan grad izvan vremena i prostora? Moji mostarski prijatelji potražili su ih na Korčuli i digli su na noge sve što je u njihovom selu umelo držati dleto i bat u ruci. Doveli su ih negde na izmaku pedesetih ili na samom početku  šesdesetih. Bili su skromni, ljubazni i prijatni, a posao su obavljali pobožno, gotovo liturgijski: njihova zvonka, horska liturgija klesanja trajala je s manjim prekidima punih pet godina.

            Predvodio ih je Barba, što u dijalektu znači i stric i deda, patrijahalni šef družine, staratelj, onaj koji će, kad se vrate na svoje ostrvo, podneti izveštaj roditeljima i verenicama šta je ko radio i kako je radio. Čim je stigao, Barba je odabrao mesto za “klesaonicu”, a kad je nadstrešnica  podignuta, odredio je mesto za svoj pult, koji je ličio i na katedru i na predikaonicu. Naredio je, zatim, da mu se taj sanduk od talpi (Bohle), ali bez poklopca i bez dna, ispuni peskom i sitnim otpacima od kamena, da bi komad za klesanje meko nalegao i da se u toku rada ne bi oštetio. Naspram njegove katedre, licem prema njoj, majstori su rasporedili svoje, mada nešto manje sanduke.

            Radili su, zbog hercegovačke vrućine, više noću no danju – od praskozorja do iza doručka i od zalaska sunca do ponoći. Mostar, taj divni, sada već bivši grad, imao je ustaljenu naviku da u letnjim mesecima na ulicama iščekuje ponoćno osveženje koje dopire iz korita Neretve. Izgledalo je ponekad da su svi, čak i deca, potpuno zaboravili da se noću može malo i odspavati. Njihov sam obićaj prihvatio ne samo zato što je iščekivanje svežine bilo i meni neophodno za dobar san i ukupan sutrašnji radni ritam, već i zato što sam bio razigran, bolje reći nervozan, a pomalo i uplašen. Obećao sam građanima Mostara da ću im stvoriti nešto neviđeno, uvalio ih u troškove, pokrenuo silne radove, a da li sam baš bio siguran da ću uspeti da isteram sve do kraja, baš kao što sam smislio?

Partizansko groblje u Mostaru

            Malo unezvereno i rasejano, uzastopno sam i po više puta, preko Hajrudinovog mosta prelazio s jedne na drugu obalu rečnog kanjona. Ponekad mi se činilo da od svog velikog predhodnika tražim saveta za razne teškoće koje u radu sa kamenom uvek nepredviđeno iskrsavaju. Opipavao sam kamene rukohvate i profile i pod prstima pronalazio mnogo štošta od onoga što čulo vida preko dana lakomisleno previđa. Pronalazio sam u mraku spojeve blokova, davno klacifirane, napipavao metalne pijavice (Klammer, Klampe) i zatege (Spanriegel), koje su na vreme zaustavljale prskanje i staru su građevinu branile od raspadanja.

            Jedne noći odlučio sam da krenem gore, na gradilište. Iz daljine je dopirala pesma, saglasje glasova, hor bez reči. Korak po korak, pristigao sam. Gledao sam iz prikrajka, iz mraka: acetilenske lampe ili možda još prošlovekovne karbituše (Karbidslampe, Karbidlicht), jetko  svetlo i još jetkije senke. A na svetlu se događalo nešto tajanstveno. Barba, sed, kosa naelektrisano rasterana na sve četiri strane sveta, činodejstvuje kao mag, kao duh iz kamena. Najednom, diže naglo bat i dleto (Vorschlaghammer und MeiBel), svi dižu batove, pobožno šute, nastupa naglo tišina koja otkriva glasove noći – cvrčke, lelek noćne ptice, šum Neretve iz daljine. Jedan od majstora, očigledno za to upravo zadužen, otpočinje ponovo melodiju bez reči, unjkavu i tajanstvenu, kao u kakvom obredu obožavalaca kamena. Barbin bat hvata ritam, udara u kvader koji je pred njim, i u trenu otpočinje složno udaranje. Pesma očigledno usaglašava ritam i jačinu udarca. Kad melodija počne da se “penje” (sad već svi pevaju), zvuk udarca postaje zaglušno jak  …  kad otpočne “spuštanje”, udari postaju blaži.

            Svaki je kamen odzvanjao kao muzički instrument. Znao sam, razume se, da razne vrste različito odzvanjaju, utoliko dublje ukoliko je kamen mekši. Paradoksalno je, a pomalo i komično, što najtvrđi granit piskuta, mermer pevuši nekim mecosopranom, a krečnjak,  najmuzikalniji kamen, ima lep, baršunast alt. Klesari umeju i više da zapaze. “Svaki pjeva svoju pjesmu” – kaže jedan od njih, i to sa uverenjem da je svaki kvader biće za sebe. Ali, kad počne zajedničko klesanje, ritam obuhvata svaki “kameni instrument” i, odjednom, svaki pokret ruke, svaki položaj tela, tako da ceo orkestar istovremeno dejstvuje i kao sopstveni metronom. A kad udarci alatki počnu da “traparaju” – znak da je koncentracija popustila – Duh iz kamena, Barba, nezadovoljno, strogo diže bat. Znak da se rad nakratko prekida i da udarce treba uskladiti od početka. Čeka se na tanušni glas prvog pojca i Barbin prvi udarac…

            To što je melodija bila bez reči, navodilo me je na pomisao da je prastara, protoistorijska, iz vremena kad su se i na njihovom ostrvu, i na kopnu, govorili neki drugi zaboravljeni, preslovenski jezici. Civilizacije su se smenjivale, jezici pretapali, ali čovek je ostao isti…

            “Zašto pesma nema reči?” – pitao sam jednom. Odgovori su bili jednostavni i ubedljivi: “Nema ih, nikada ih nije ni bilo!” Ili: “Tako su je i naši stari pjevali!”

            Spomenik je građen sporo, mukotrpno, od dobrovoljnih priloga, čak i od priloga u naturi (a “natura” je bio kamen), pa i od kamena od starih mostarskih kuća, koje su vreme i urbanizam već uveliko rušili, a familije su rado poklanjale kamenu građu. Čak i to tiho preseljavanje  materijala, pa i materije starog grada, imalo je simboličnu vrednost.

            Kamen, često, sa vekovnim tragovima dima ili sa klacifiranom mahovinom, sa “čuvarkućama”, prenosio je iz jednog vremena u drugo čestice memorije i duh pijeteta i mešao se sa premoćnim količinama tek izvađenog krečnjaka, belog kao sir.

            Na gornjim terasama, na kamenim unutrašnjim zidovima “grada”, na naborima kamenih zidova: polukružne niše (halbskreisformige Nische), apside (Apsido), kontrafore (Mauer und Strebepfeiler) – rasipale su se stotine i stotine kamenih cvetova. Pošto sam bar napola verovao u prastaro predubeđenje graditelja-alhemičara da je krečnjak dete sunca i meseca i da je upravo zato izuzetno povoljan, čak predodređen za klesanje nebeskih pojava, to su se sa kamenim cvetovima obilno mešale predstave sunca, meseca, planeta, sazveđa. Našlo se negde mesta i za sazveđe Velikog psa, koje nikad na nebu nisam uspeo da pronađem, pa čak i za grupu zvezda, koja na nebeskom tepihu i ne postoji, a koju sam ja u mašti nazvao “Sedam mršavih kravica”. Za neupućene to su bili Vlašići (Plejaden, Siebengestirn) …

Partizansko groblje u Mostaru

            Ispalo je na kraju da je Partizanska nekropola u celini podsećala na veliki astrološki model iz kojeg smo svi složno, i u najvećem zanosu, čitali najbolju budućnost.

            Raspevani, paganski karakter Partizanske nekropole nije mogao ostati neprimećen. Njene su terase uskoro osvojila deca, čiji su razdragani glasovi na zvonkom, gotovo scenskom kamenom prostoru odjekivali ponekad do duboko u noć. Sve što sam još mogao poželiti  širokogrudo sam dobio, malo u šali, a malo i od zbilje, a to je pravo da kao počasni građanin Mostara, levo od ulazne kapije, predvidim skrivenu malu nišu i za svoju buduću kamenu urnu…

            Ali, kako sada stvari stoje, tamo ne bih više bio u društvu svojih prijatelja, ploče sa njihovim imenima pažljivo su, hladnokrvno, sadistički pokupljene, odnete i samlevene u mlinu za kamen. A sve što je ostalo od mog prvobitnog obećanja to je da se bivši grad mrtvih i bivši grad živih ipak gledaju, ali se gledaju praznim, crnim, izgorelim očima.

(Tekst je objavljen je u mostarskoj informativnoj reviji MM, u dvobroju 12/13, u junu 1997. godine.)

16.02.2013.

Poražena modernost oslobođenja

Tačno.net

u Kolumna, Mostar

Poražena modernost oslobođenja

Četrnaestog februara 1945. godine, zajedničkim naporima Osmog dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije, nakon dugih i iscrpljujućih borbi, Mostar je oslobođen od fašista. Prošlo je od tada šezdeset i osam godina, još malo pa ćemo imati i okrugli jubilej oslobođenja grada, ali svi su izgledi da se Mostar fašizma oslobodio nije. Svjedočit ćemo opet ustaljenim ritualima u kojima će samo krug probranih i getoiziranih pojedinaca obilježiti taj datum, ove godine možda i nešto intenzivnije no prethodnih godina, dok će s druge strane strašna i nepodnošljiva biti šutnja službenog grada, kao i neizmjerna buka vrhova katoličkog klera i hrvatske desnice, koja će partizane prozivati ubojicama i skoro pa okupatorima te neskriveno žaliti za propašću tzv. NDH. Taj suštinski poraz ideje antifašizma u tom nesretnom gradu zbog mnogih je aspekata grozan, no ipak je najubojiti promatramo li ga iz kuta razorenog moderniteta i onoga što je mostarsko društvo bilo i tek moglo biti.

Nije uostalom slučajno, u predvečerje rata, posljednjeg predratnog dana oslobođenja, Partizansko groblje kukavički, pod okriljem noći, minirano. Kao jasna poruka onog što nas ima snaći. Te sitne duše koje su tada postavile eksploziv pod nešto najljepše što je Mostar imao i dao, jednako u ideji, kao i u izvedbi spomenika, istinski preziru taj grad, koliko god negirali tu činjenicu, a tu svoju mržnju prema gradu i svemu što on predstavlja, od tada do danas, ni u jednom času nisu prestali javno iskazivati. Dovoljno je samo sjetiti se užasa rata te užasa mirnodopskog života, sveopćeg ataka na stanje svijesti, na znanje i kulturu, na ideju urbanizma i uopće na suvremeno građansko društvo. U konačnici i agresivnog napada na zdrav razum kao takav.

Svašta je Mostar u ovih proteklih dvadeset i jednu godinu doživio, malo toga lijepoga, ali ono što ga je bojim se trajno unakazilo, prije svega demografski, a onda i životno, je ta karikaturalna retradicionalizacija i veliki povratak religije i ispraznog devetnaestostoljetnog nacionalizma u javni život, kao krinki za sveopću pljačku i egoizam.

Prosto je nevjerovatna činjenica da sve veći broj ljudi, od kojih su mnogi sasvim pouzdano imali razvijen logički sklop, sve više i više uvažava dogmatske umove vjerskih vođa i kleptokratske umove nacionalnih vođa. Ta isprazna retorika, iza koje ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti, kako je to lijepo ispjevao Džoni Štulić svojevremeno, obuzela je toliko ljudi da se čini gotovo nemogućim pronaći potrebnu količinu suvislih sugovornika za bilo kakvu promjenu.

Taj proces je naravno, osim ovako površinski, rezultirao i gubljenjem koraka sa suvremenim europskim društvima, pa tako urbanizam kao ideja u Mostaru gotovo uopće ne postoji, tinejdžeri umjesto da budu faktori pobune i stvaraju novo društvo, umjesto dobar dan, pozdravljaju vjerskim pozdravima i ispunjavaju bogomolje u pravilnom sedmičnom ritmu, a preostalo stanovništvo krstari šoping-centrima diveći se svjetlima neona i peglajući kartice dok ulaze u dopušteni minus. Kojeg imaju zahvaljujući nekom administrativnom poslu, za kojeg je nužni preduvjet članstvo u nekoj od naših vrlih stranaka.

Pa što je onda ostalo od tog ponosnog i prezrenog datuma, nakon svega? Ostala je ideja da se i u najgorem zlu može organizirati otpor i pobijediti fašizam, ostalo je sjećanje na heroje koji su nam nekoć goloruki izborili mogućnost da sanjamo bolji svijet, ostala je makar kao usmeni toponim Avenija 14. februar i ostao je ponos.

Onaj isti ponos kojeg sam davne 2001. godine, šetajući Partizanskim grobljem i posve nesvjestan činjenice da je bio 14. februar, osjetio kad su se u podnožju tog izmučenog grada mrtvih parkirala dva autobusa skromnih i stamenih ljudi pridošlih pokloniti se herojima. Sve ostalo prekrili su ruzmarin, snjegovi i šaš, ali i kad nam muške uzmete živote, grobovi naši borit će se s vama.

Dragan Markovina

15.02.2013.

PISMO MOJOJ TETKI - MOSTARKI - PARTIZANKI by Sergio Sotric

PISMO MOJOJ TETKI - MOSTARKI - PARTIZANKI
Sergio Sotric; Keln - Njemacka, 14.02.2013
.
.


Milena Ivelja
Adresa: Partizanski Spomenik
... 88000 Mostar Bosna i Hercegovina
.
.
.


Draga tetka Milena,
izvini, pisao ti odavno nisam, al`cesto te u mislima nosim.
Upoznati se nismo mogli, al´te zeljan ostadoh.
Kod nas u Njemackoj snijeg okopnio, privreda jaka, putevi ravni, demokratija parlamentarna…
Hitler je odavno napustio ovu zemlju i ovaj narod germanski. Zahvaljujuci i tebi i milionima drugih, znanih i neznanih.
Draga tetka, ja i moja familija zivimo danas mirno u ovoj zemlji Germaniji, u kojoj su, ne tako davno, fasisti ubijali, mucili, pljackali, protjerivali, palili, …
Civilizaciju i kulturu Njemackih pjesnika i filozofa
su nogama gazili…

Al´sta ja da ti pricam! Pa ti si ta, koja je sa 15. godina iz Bjelusina u Mostaru otisla u partizane!
Ti si vec tada znala, da ako ti i tvoja raja iz Mostara ne krenete u borbu protiv stranih i domacih fasista, da nece ni nas Mostar,
da nece ni Bec, da nece ni Rim ni Pariz, a kamoli Berlin slobodan i evropski biti.
Niti za nas, niti za njih, niti za djecu jos nerodjenu…
Hvala ti, hvala vam, da niste samo za sebe marili,
kad ste za slobodu krvarili...
Hvala da niste rezignirali, da niste kalkulirali...
Hvala da niste kolaborirali!
Hvala da ste se iz mahale vaseg djetinjstva preselili na
Partizanski Spomenik.
U Mostaru, pod Bijelim Brijegom je kuca vasa, nekad adresa cijenjena – danas rana otvorena….

Draga tetka, pitam se cesto, da li vam je bila hladna ta zima februarska, jeste li mrznuli?
Da li vas je glad mucila?
Kako su vas noge nosile u marseve duge?
Kakve su vam bile noci februarske? Zvjezdane il` tmurne?
Znam da je pitanje intimno, al´ da li bi mi i tu tajnu otkrila?
Da li je u srcu tvome djetinjem vec prva ljubav plamtila?
Da li si ljubav ljubila ili si samo o njoj snila?
Vrlo mlada si bila…
Volio bih kada se sretnemo u nekom drugom svijetu,
u nekom drugom vremenu, da mi opises taj rodjendanski dan,
taj 14. Februar, tvoj grad Mostar.
Jeste li marsirali ponosno ulicama vasega grada?
Da li ste pjevali pjesme slobodarske?
Kako su vas docekale majke Mostarske?
Jesu li im lica nasmijana bila?
Kad je pala velika Njemacka sila?

Na starim fotografijama vidim kolone mladosti Mostara. Trazim tebe…Kolone prolaze i marsiraju dalje, u sljedecu borbu, za sljedeci grad, za bolji zivot, za zivot dostojan covjeka…
Februarske kolone prodjose kroz Mostar, a sa njima i zadnji februarski dani.
Trazim tebe na pozutjelim starim fotografijama.
I kao da ti sjenku vidjeh, kao da ti cuh glas…
Na tren, al` kratak i brz je taj mjesec februar.
Protrca mi ispred ociju, utece mi…, sakri se iza punog mjeseca…
Mjeseca koji spreman ceka kad februar prolazi.
A poslije februara uvijek mart dolazi…
Pa tako i mart 1945 u tvoj zivot zagazi.

Nista ti dobrog mjesec mart nije donio...
Granata je necujno doletjela,
kod mjesta Trnova se spustila,
tebe je pogodila…Nisi se ni oprostila…

Iznenadno i na kraju tvoje kratke biografije,
kao da te mjesec mart izbrisa sa ove stare fotografije.
U 16. godini i istoriju i povijest si napisala,
sa malom rukom djevojackom i zivotom si je potpisala…

Ti si dala najvrijednije, sto si mogla dati.
Partizanska kolona je marsirala dalje bez tebe.
Dalje…dalje…idemo dalje drugovi… u Sarajevu sila Njemacka jos nije pala…nece sama od sebe sila ni pasti. Mnogo ce zivota te godine, a i nekoliko decenija kasnije za Sarajevo pasti

Znam, trebalo je nakon Mostara i Trnovo i Sarajevo i Evropu osloboditi…
I jos dalje…dalje…sve do Japanskih ostrva hoditi.
Al´zasto tebe? Zasto tebe nesta u 16toj godini?
Zasto tebe i mnogo dragih vise nema u mojoj rodbini?

Jesi li ti – jos dijete - morala pasti, da Mostar zivi, da Berlin zivi, da Evropa zivi?
Je li Enisa Jakirovic iz Mostara morala u Istri pasti?
Je li mostarac Franjo Intihar morao kao clan posade americkog bombardera B-24 iznad Augsburga u Njemackoj pasti?
Je li Rifat Frenjo iz Mostara morao obruc na Sutjesci probijati?
Je li Mustafa Golos iz Mostara morao za slobodu Slovenije zivot dati?
Je li to biti moralo, da bi se na ovome svijetu mirno spavalo?

Znam, reci ces…Da niste jurisali vi, ko bi drugi?
Kako bismo mi danas do Zagreba, do Novog Sada,
po kojoj bismo ni danas prugi?
Kako bismo do Beca, kako do Moskve, kako do Londona,
kako bismo do Australije…
kako do Australije bez slobodnih aviona?
Kako bismo mi nase prve ljubavi mogli zivjeti?
Kako bi mi u Njemackoj djecu mogli gojiti?
I kao i uvijek, u pravu si draga tetka. Da niste vi, ko bi drugi?

Bezbroj randesa smo mi u vasoj kuci na Partizanskom randesovali.
Ti i tvoja raja sa ugraviranim imenima na plocama kamenim,
lezite gore na travnatim platoima, a mi djeca zaljubljena lezimo u zbunju i u travi pokraj vode.
Mi djeca zaljubljena se ljubimo strastveno u gradu slobode…

I kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, da smo mi zaljubljeni, a da ste vi vjecno pokojni…
I kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, da smo mi slobodni, a da ste vi spomenik kameni…

Al´kada danas razmisljam, upitam se:
Da li bismo mi dozivjeli ljubav vatrenu,
da nisu vasa imena uklesana u kamenu?
Mnogo toga bih jos imao da ti kazem i napisem djevojcice,
bice valjda jos prilike tetkice…
Bice valjda jos februara i na zemlji i na zvijezdama,
bice valjda jos februara i u vama i u nama.

SRETAN TI 14. FEBRUAR draga tetka Milena!
Cestitke prenesi i Enisi Jakirovic, Franji Intiharu, Rifatu Frenji, Mustafi Golosu i svim 700 Mostarki i Mostaraca na Partizanskom spomeniku.
Reci im svima: borba protiv fasizma i danas traje. Ovdje u Njemackoj imamo milione boraca antifasista, imamo i snage, imamo i zakone. Ne brinem se uopste za Njemacku silu…
Al´kada danas razmisljam, upitam se:
Ko ce danas u Mostaru borbu antifasisticku boriti?
Ko ce Evropski grad Mostar graditi?
Znam, reci ces…ko ce drugi? Ko ce ako necemo mi?

U sjecanju na tebe I na sve vas moja ljubav ne poznaje smrt!
Sin tvoje sestre Jelene – Lele (rodjene Ivelja) Sotric
rodjen 20 godina nakon oslobodjenja Mostara


Sergio Sotric
14.02.2013.

Čestitka...

14.02.2013.

Prije 68 godina

„Prije 68. godina – 14. februara 1945. godine – naš grad je dočekao oslobođenje od četvorogodišnje fašističke okupacije. Podsjećanje na 14. februar 1945. godine učvršćuje naše uvjerenje da žrtve date za ideale slobode snažno podstiču generacije koje su ostale iza njih, da u miru grade demokratske odnose u duhu tolerancije, koje će omogućiti dostojan život svih stanovnika Mostara, bez obzira na vjersku pripadnost“, stoji u proglasu Gradskog odbora SABNOR-a Mostar.

14.02.2013.

Dan kad je sunce slobode zasjalo iznad Mostara

Uz 14. februar

Dan kad je sunce slobode zasjalo iznad Mostara

Na današnji dan, 14. februara 1945. godine, Mostar je oslobođen od fašista i domaćih izdajnika.

Mostar je pred Drugi svjetski rat imao 18.000 stanovnika, a u narodnooslobodilčačkom ratu aktivno je učestvovalo blizu šest hiljada, svaki reći stanovnik.

Mostar je u NOR-u dao preko sedamsto i pedeset palih boraca, uglavnom mladića i djevojaka, trinaest narodnih heroja i više od hiljadu žrtava fašističkog terora.

Svaki deseti Mostarac nije dočekao slobodu.

„Mostar je u toku čitavog oslobodilačkog rata dao cvijet svoje omladine u partizanske jedinice, i u borbi i u pozadini. Mladi naraštaji, još iz školskih klupa, popunjavali su hercegoavčke jedinice i hrabro ginuli u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika. To je bila omladina kojom treba da se ponosi ne samo Mostar, već i narodi Jugoslavije“, zapisao je Josip Broz Tito.

Mostar se na najljepši način oduživo svojim juancima – podignut je Partizanski spomenik, vrhunsko djelo nadaleko čuvenog arhitekte Bogdana Bogdanovića. Sve do posljednjegrata, Partizanski spomenik, jedan od najljepših spomenika podignut žrtavama fašizma u svijetu, bio je ponos građana Mostara.

A onda dođe rat, dođe demokratija. Počeše se gasiti uspomene i sjećanja na hrabre djevojke i mladiće iz naših sokaka i mahala, zaboraviše se Meho, Lobra, Laca, Ćimba, Leo, Karlo, Zlatka, Drago, Alica, dr Mujić, Omer, Pava, Adem, Rifat, Tanja, Šefik, Pero, Rade, Jusuf, Dranka, Ljubo, Ante...

Partizanski spomenik je devastiran i, umjesto ponosa, danas je ruglo grada i ogledalo demokratije, koja dvadeset godina na sve načine nastoji, i, nažalost, uspijeva, da zatre sve što ima antifašističko ime.

I dok se u cijelom svijetu slavi antifašiazm, u Mostaru, pa i u cijeloj BiH, novopečene demokrate na sve načine i na najprizemniji način žele izbrisati sve ono što su hiljade djevojaka i mladića ovog grada, bez obzira na ime, vjeru i naciju dali za sunce slobode. Poginuli su u cvijetu svoje mladosti.

I baš, u ime hiljade poginulih, vrijedi se prisjetiti njihovih imena i njihove žrtve.

Svim Mostarkama i Mostarcima, koji baštine antifašizam i koji se toga ni danas ne stide, već naprotiv ponose, sretan 14. februar – Dan oslobođenja Mostara.

NovaSloboda.ba
13.02.2013.

Dan oslobođenja Mostara 14. februar

(preneseno sa www.protest.ba)

na slici: Mostar februara 1945.

 

U vremenu besramnog brisanja i zaboravljanja antifašističke historije na našim prostorima, kada Mostar doživljava jedan od svojih najtežih perioda, ako ni zbog čega drugog, a ono jer nam osnovni red nalaže da se sjetimo šta se na današnji dan prije 68 godina dogodilo u ovom prelijepom (ponovo okupiranom) gradu.
Dok su, početkom 1945. godine, nacisti u cijeloj Evropi bili u rasulu, a primarni cilj im je bio povlačenje sa zauzetih teritorija kako bi se bar djelomično usporilo napredovanje Saveznika, Mostar je bio važno strateško uporište ‘Grün (zelena) linije’, koja se protezala od srednje Dalmacije preko Hercegovine, zatim Crne Gore, dalje na istok. ‘Zelena linija’ je bila glavna ruta u povlačenju njemačkih jedinica Armijske grupe E, koja se u nastavku rata trebala suprotstaviti Crvenoj armiji.

 

Partizani su već početkom decembra 1944. godine zauzeli Knin, gdje je bilo smješteno više od 20.000 nacističkih vojnika – 15. brdskog korpusa Wermachta, Dinarske četničke divizije pod vodstvom Momčila Đujića, te 6. i 7. ustaškog zdruga djelomično popunjenog i domobranima. Nakin Knina, Mostar je bio naredni korak za prekid ‘Zelene linije’. Nakon pada Knina, Hitler naređuje uspostavu novih koridora za povlačenje snaga Armijske grupe E, na relaciji Mostar – Višegrad – Drina – Ilok, kao i Mostar – Sarajevo – dolina rijeke Bosne – Slavonski Brod. Kao dio ovih koridora, Mostar je imao važno strateško značenje kako za naciste, tako i za partizane.

 

Pripadnik vražje divizije, 1944

Pripadnik vražje divizije, 1944

Mostar je okupiran nacističkim kolaboracionistima, čiju osnovicu čini 369. legionarska ‘vražja’ divizija, koju su činili ostaci fašističkih jedinica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što su se na Hitlerovoj strani tukli u Staljingradu, pretrpivši teške gubitke. 369. diviziju je osnovao njemački general i bivši vojni savjetnik Čang Kai-šeka, Fritz Neudholdt 1942. godine. Iako su pri osnivanju 369. divizije većinu kadra činili pripadnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jedinica je početkom 1945. godine bila pretežno popunjena njemačkim vojnicima.

 

Podršku 369. diviziji je davalo i 5 bojni 9. ustaškog zdruga, te italijanska fašistička legija ‘San Marco’, koju su činili ostaci nekadašnjeg MVAC-a (Milizia Volontaria Anti Comunista), osnovanu prije same kapitulacije Italije. MVAC je osnovao italijanski general i šef Musolinijeve tajne službe Mario Roatta, temeljeno na sporazumu s Antom Pavelićem iz 1942. godine. U sklopu MVAC-a su djelovali četnici koji su se slobodno kretali italijanskim interesnom zonom na teritoriju NDH. Jedinica je u Sloveniji bila poznata i kao ‘Bela garda’, a sačinjavali su je uglavnom Slovenci. Početkom 1945. godine, u Mostaru većinu legije ‘San Marco’ čine italijanski dobrovoljci.

Mostarsku operaciju čini zanimljivom i činjenica da se partizanima priključilo i oko tri stotine Italijana, koji su se nakon kapitulacije Italije opredijelili za antifašizam.

 

Njemačke trupe u Mostaru, 1944

Njemačke trupe u Mostaru, 1944

Tokom novembra i decembra 1944. godine, obruč oko Mostara je pojačan izgradnjom dodatnih bunkera, postavljanjem mina i bodljikave žice, čime su saradnici okupatora otežali pristup gradu. Partizani su bili koncentrisani na zapadnom prilazu gradu na Neretvi pa su i najjača utvrđenja i barikade bile usmjerene u selima Međine i Miljkovići, te na brdima Varda i Mikuljača.

 

Deveta partizanska divizija 8. dalmatinskog korpusa, pojačana 29. hercegovačkom divizijom i dijelom Prve tenkovske brigade opremljene tenkovima Stuart M3, bila je upućena da skine okove fašizma sa hercegovačkog bisera. Štabom 8. dalmatinskog korpusa je komandovao Petar Drapšin, njegov zamjenik je bio Petar Bogdan-Peko, načelnik štaba Ante Biočić-Toni, a politički komesar Boško Šiljegović.

Kako bi se ublažio otpor okupatora, 8. dalmatinski korpus kreće u zapadnu Hercegovinu. Najveću prepreku partizanima u Mostarskoj operaciji je činio Široki Brijeg, u kojem se, između ostalih, nalazilo više od 300 pripadnika njemačke vojske s teškim naoružanjem. Partizani donose slobodu u Široki Brijeg 7. februara 1945. godine, napadom iz nekoliko pravaca – Kočerina, Goranaca, te zauzimanjem saobraćajnice prema Mostaru. Mostarsko blato je tada bilo poplavljeno i neprohodno, pa okupatorske snage, koje čine miješane jedinice Nijemaca, Italijana i Ustaša, raspoređuju se na pravcu Hum – Kobilovača – Miljkovići – Varda – Gornja Jasenica, s isturenim položajima u Uzarićima i Knešpolju.

 

Nijemci se povlače na istočnu mostarsku obalu, 1945

Nijemci se povlače na istočnu mostarsku obalu, 1945

Partizani su ranije držali Metković, Vrgorac, Čitluk i Ljubuški, ali kako je 369. divizija, 27. januara 1945. godine privremeno zauzela Čitluk i Ljubuški, partizani se odlučuju ubrzati operaciju oslobođenja Mostara. Glavni pravac napredovanja je išao iz Širokog Brijega, u tri kolone: Bile – Goranci – Vihovići; Jastrebinka – Cim; te Dobrič – Ilići. Rezervni pravac je išao iz Čitluka prema Vardi, dok je tenkovska brigada djelovala na cesti Knešpolje – Mostar. Istovremeno, se kreće i na Nevesinje.

 

Najžešće borbe pri ulasku u Mostar se vode na brdu Mikuljača. Osmi dalmatinski korpus ulazi u Mostar 14. februara 1945. godine, a fašisti se povlače na istočnu obalu Neretve. Njemačka vojska je u rasulu – pukovnik Wetzel izvršava samoubistvo u Bišini kod Nevesinja. Komandant okupatorskog garnizona u Mostaru major Becker se ubija ispred zgrade komande smještene u hotela Neretva.

 

Pred Mostarom 1945. godine

Pred Mostarom 1945. godine

Po ulasku u grad najžešće borbe se vode u samom centru, oko hotela Bristol i Neretva. Mostovi su minirani i predodređeni za rušenje. Partizanskih diverzanati, uz pomoć domobranskog oficira Grge Papca uspjevaju osujetiti taj plan i spašavaju mostove uklanjanjem eksploziva.

 

Po prelasku Neretve kreću žestoke ulične borbe s jedinicama koje čuvaju odstupnicu Nijemcima koji se povlače u Bijelo Polje, i dalje prema Sarajevu.

Za samo sedam dana partizani uspjevaju osvojiti tri važne tačke njemačke odstupnice povlačenja, oslobađajući Mostar, Široki Brijeg i Nevesinje, što je bilo od presudnog značaja za napredovanje savezničkih snaga u Srednjoj Europi.

www.protest.ba

 


 

12.02.2013.

Iz albuma 1998-2008.

No comment!

(iz arhive Zlatka Tulića)

 

12.02.2013.

Obilježavanje Dana oslobođenja Mostara od fašista

U četvrtak

Obilježavanje Dana oslobođenja Mostara od fašista

Obilježavanje 14. februara, Dana oslobođenja Mostara, „1945-2013“, koga organizuje Gradski odbor SABNOR-a Mostar, počeće u četvrtak u 10 sati na Šehitlucima polaganjem cvijeća poginulim borcima u ratu 1992-1995. godine.

U parku Musala, u 10,30 sati, cvijeće će biti položeno na spomen obilježje obješenim rodoljubima i na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde Lobre.

Potom će, u 11 sati, cvijeće biti položeno na Partizanski spomenik, te u 11,30 sati u Liska ulici na spomen obilježju obješenim rodoljubima.

U Centru za kulturu, sa početkom u 12 sati, održaće se Akademija, kojoj će prisustvovati predstavnici boraca i antifašista NOR-a, podpredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić, ANTIFA Mostar, Udruženja „Josip Broz Tito“, te antifašisti i borci NOR-a Jablanice, Konjica, Hadžića, Stoca i Kantona Sarajevo.

„Prije 68. godina – 14. februara 1945. godine – naš grad je dočekao oslobođenje od četvorogodišnje fašističke okupacije. Podsjećanje na 14. februar 1945. godine učvršćuje naše uvjerenje da žrtve date za ideale slobode snažno podstiču generacije koje su ostale iza njih, da u miru grade demokratske odnose u duhu tolerancije, koje će omogućiti dostojan život svih stanovnika Mostara, bez obzira na vjersku pripadnost“, stoji u proglasu Gradskog odbora SABNOR-a Mostar.

NovaSloboda.ba

01.02.2013.

...zvonke vodene orgulje

...Od ulazne, donje kapije do česme na vrhu (Quelle, Brunnen) trebalo je savladati dvadeset i nešto metara visinske razlike i, vijugavim, kamenim serpentinama propešačiti uzbrdo dobrih tri stotine metara. Put na gore pokazivala je voda koja se preko zvonkih orgulja slivala u susret posetiocu…
.
.
.
(fotos:MM Revija)

 
01.02.2013.

Partizanska nekropola je bila Mostar u malom...

…Gradeći mostarski akro-nekropolis bio sam ponet nekom dubokom, unutrašnjom vatrom. Ne baš jednostavan i lak posao obavljao sam bez mučnine i zamora, i ustvari, obuzet nekim za mene novim poimanjem života i smrti. Možda je apsurdno reći, ali kao da sam se nadao da ću nešto od svoje potajne radosti pokloniti i svojim „novim prijateljima“, čija su se imena – muslimanska, srpska, hrvatska – tek počela ređati na terasama nekropole.
...Partizanska nekropola je bila Mostar u malom, replika gradu na Neretvi, njegov idealni dijagram. Međutim, taj ideogram grada, taj hijeroglif, taj kameni znak nije baš beznačajnih dimenzija. Dostizao je obrise nekog od skromnijih, prabalkanskih, heladičkih akropolja. Od ulazne, donje kapije do česme na vrhu (Quelle, Brunnen) trebalo je savladati dvadeset i nešto metara visinske razlike i, vijugavim, kamenim serpentinama propešačiti uzbrdo dobrih tri stotine metara. Put na gore pokazivala je voda koja se preko zvonkih orgulja slivala u susret posetiocu…
...Jednog dana, i zauvek, „dva grada“ će se gledati licem u lice, oči u oči – grad mrtvih antifašističkih junaka, uglavnom mladića i devojaka – ratnika, i grad živih, za koje su oni položili živote...
(Bogdan Bogdanović)
(fotos: MM Revija)
21.01.2013.

Spomenici

Spomenici

 

Mile Stojić
.
.
.
.
.
.


Kao prazni trenuci u tamnom životu ljudi.
Kao krateri na lijepom licu domaje.

U Mostaru
Srušen spomenik borcima Armije Bosne i Hercegovine
U Bileći
Srušen spomenik poginulim partizanima, a podignut novi
Poginulim četnicima.

U Hrvatskoj
U zadnjih dvadeset godina srušeno preko tri tisuće
Partizanskih spomenika.

Na Surčinu
Vlasti srušile spomenik sremskim borcima
U Užicu miniran spomenik Titovim partizanima
Historija se piše krvlju, a briše bagerima i dinamitom.

Brišu se slavni dani
Brišu se tragovi zločina.

Ruši se Augustinčić
Minira Džamonja
Katranom se zalijeva
Đorđe Andrejević Kun.

U nebo lete Končar i Stevo Filipović
Ruše se krstovi i podižu križevi
Krše se ruže i zalijeva čkalj
Ruši se petokraka i podiže polumjesec.
Preko petokrake se liči
Kukasti križ.

Tko tebe krstom
Ti njega križem
Tko tebe križem
Ti njega polumjesecom.

Na brdu Hum iznad Mostara križ visok trideset i tri metra
Na Trebeviću se planira krst visok trideset i tri metra.

Crkva se podiže u dvorištu Fate Orlović
U Višegradu Emir Kusturica u čast Ive Andrića
Podiže nove Visoke Dečane
Ekumensko čudo: jedan musliman u čast jednog katolika
Podiže plagirani pravoslavni hram
Bog se smeje.

Narodni heroji
Postaju narodni izdajnici.
Istorija nek ide u vazduh
Prošlost u havu
Povijest u zrak!

U Veljunu se Biserka Legradić
Na Đurđevdan dvijetisućite
Popišala na spomenik od ustaša umorenim Srbima
U Sukošanu su domoljubi broncu s proleterskog spomenika
Prodali u otpad. Kilo bronce sto kuna.
Na spomenik partizanima na Petrovoj gori Vojina Bakića
Deutsche Telekom okačio svoje predajnike.

Vjećno huči Sutjeska, a na Sutjesci
Miodrag Živković smislio velebni spomenik petrokraki
Dvadeset godina nakon toga u Prijedoru podigao spomenik
Za krst časni.

Šta će nam Edo Murtić
Sorit ćemo Ismeta Mujezinovića
Dolje Bogdan Bogdanović!

Mi smo konačno došli do cilja
Sami pišemo svoju historiju.
Oni su ginuli da bi nama bilo bolje
Ali, nama je sve gore i gore.

Spomenici
Kao prazni trenuci u tamnom životu ljudi
Na njihovom mjestu niču divovski upitnici:

Da su
Četnici, ustaše, balije
I jedni i drugi i treći

Ginuli uzalud.

 

(objavljeno na e-novine, 18.01.2013)

 

15.01.2013.

Na partizanskom - ljeto 2012.

Partizansko Spomen Groblje Mostar - ljeto 2012

fotos sa: MOFO Raja

09.01.2013.

Mladost na Partizanskom...nekada...

...mladost je nekada rado pohodila oazu mira i tišine na Partizanskom...

09.01.2013.

Bogdan Bogdanović: GRAD MOJIH PRIJATELJA

Bogdan Bogdanović: GRAD MOJIH PRIJATELJA

- Mnoge od memorijalnih građevina kojima sam posvetio svoje najbolje umne i fizičke snage, danas više ne postoje ili su, bar kako sada stvari stoje, osuđene na neprimetno fizičko degradiranje i nestajanje.

- Objašnjavajući nekad svoju zamisao, često sam zahvalnim slušaocima pričao priču kako će se jednog dana, i zauvek, „dva grada“ gledati licem u lice, oči u oči – grad mrtvih antifašističkih junaka, uglavnom mladića i devojaka – ratnika, i grad živih, za koje su oni položili živote...

-Kamena alegorija o dva grada nije se sasvim slučajno, i bez ikakvih podsticaja spolja, obrela na jednom od surih, kamenih bregova zapadnog Mostara.

- Početne formule verovatno mi je ponudila ondašnja lektira. Naime, prilično neodređeno, negde između zemlje i neba – bar tako kažu knjige starostavne – lebdi grad Hurqualya, sufitski parnjak mahinejske Terrae lucidae, koja je u gnostičarskim spekulacijama predstavljala neku vrstu polazne stanice za otiskivanje u svet divnih, naivnih, ali večitih filozofskih i kosmopoetskih slika.

- A ja sam smatrao da mostarski pali antifašistički borci, takoreći još dečaci i devojčice, imaju, makar simbolično, pravo na lepotu snova.

- U razdoblju kad se spomenik gradio, dakle u jednom već uveliko mirnodopskom, spokojnom, birokratskom, pa i bezosećajnom mentalnom i moralnom okruženju, iz vremenske perspektive od dvadesetak godina, čistota njihovih pobuda i bezgranično, naivno samopožrtvovanje mogli su podsetiti još jedino na tragične dečje krstaške pohode (Kinderkreuzzeuge).

-Odlasci u Mostar, prenosili su me u sasvim drugačiji svet poezije i zbilje.

- Gradeći mostarski akronekropolis bio sam ponet nekom dubokom, unutrašnjom vatrom. Ne baš jednostavan i lak posao obavljao sam bez mučnine i zamora, i ustvari, obuzet nekim za mene novim poimanjem života i smrti. Možda je apsurdno reći, ali kao da sam se nadao da ću nešto od svoje potajne radosti pokloniti i svojim „novim prijateljima“, čija su se imena – muslimanska, srpska, hrvatska – tek počela ređati na terasama nekropole.

- Njihov mali zagrobni grad, kao što sam i obećao porodicama, gledao je u samo srce starog Mostara i u danas porušeni most vrhovnog majstora Hajrudina, taj nekad najlepši i najsmeliji most na svetu, delo božanske graditeljske statike, pred kojom je mali Bogdan bio sićušan kao pred natprirodnom pojavom.

- Partizanska nekropola je bila Mostar u malom, replika gradu na Neretvi, njegov idealni dijagram. Međutim, taj ideogram grada, taj hijeroglif, taj kameni znak nije baš beznačajnih dimenzija. Dostizao je obrise nekog od skromnijih, prabalkanskih, heladičkih akropolja. Od ulazne, donje kapije do česme na vrhu (Quelle, Brunnen) trebalo je savladati dvadeset i nešto metara visinske razlike i, vijugavim, kamenim serpentinama propešačiti uzbrdo dobrih tri stotine metara. Put na gore pokazivala je voda koja se preko zvonkih orgulja slivala u susret posetiocu.

- Kako izgledaju majstori klesari koji klešu i grade jedan grad izvan vremena i prostora? Moji mostarski prijatelji potražili su ih na Korčuli.

- Bili su skromni, ljubazni i prijatni, a posao su obavljali pobožno, gotovo liturgijski: njihova zvonka, horska liturgija klesanja trajala je s manjim prekidima punih pet godina.

- Predvodio ih je Barba, što u dijalektu znači i stric i deda, patrijahalni šef družine, staratelj, onaj koji će, kad se vrate na svoje ostrvo, podneti izveštaj roditeljima I verenicama šta je ko radio i kako je radio. Čim je stigao, Barba je odabrao mesto za „klesaonicu“, a kad je nadstrašnica podignuta, odredio je mesto za svoj pult, koji je ličio i na katedru i na predikaonicu. Naredio je, zatim, da mu se taj sanduk od talpi (Bohle), ali bez poklopca i bez dna, ispuni peskom i sitnim otpacima od kamena, da bi komad za klesanje meko nalegao i da se u toku rada ne bi oštetio. Naspram njegove katedre, licem prema njoj, majstori su rasporedili svoje, mada nešto manje sanduke.

- Radili su, zbog hercegovačke vrućine, više noću no danju – od praskozorja do iza doručka i od zalaska sunca do ponoći.

- Mostar, taj divni, sada već bivši grad, imao je ustaljenu naviku da u letnjim mesecima na ulicama iščekuje ponoćno osveženje koje dopire iz korita Neretve. Izgledalo je ponekad da su svi, čak i deca, potpuno zaboravili da se noću može malo i odspavati.

- Njihov sam običaj prihvatio ne samo zato što je iščekivanje svežine bilo i meni neophodno za dobar san i ukupan sutrašnji radni ritam, već i zato što sam bio razigran, bolje reći nervozan, a pomalo i uplašen. Obećao sam građanima Mostara da ću im stvoriti nešto neviđeno, uvalio ih u troškove, pokrenuo silne radove, a da li sam baš bio siguran da ću uspeti da isteram sve do kraja, baš kao što sam smislio?

- Malo unezvereno i rasejano, uzastopno sam i po više puta, preko Hajrudinovog mosta prelazio s jedne na drugu obalu rečnog kanjona. Ponekad mi se činilo da od svog velikog predhodnika tražim saveta za razne teškoće koje u radu sa kamenom uvek nepredviđeno iskrsavaju.

- Opipavao sam kamene rukohvate i profile i pod prstima pronalazio mnogo štošta od onoga što čulo vida preko dana lakomisleno previna. Pronalazio sam u mraku spojeve blokova, napipavao metalne pijavice (Klammer, Klampe) i zatege (Spanriegel), koje su na vreme zaustavljale prskanje i staru su građevinu branile od raspadanja.

- Jedne noći odlučio sam da krenem gore, na gradilište. Iz daljine je dopirala pesma, saglasje glasova, hor bez reči. Korak po korak, pristigao sam. Gledao sam iz prikrajka, iz mraka: acetilenske lampe ili možda još prošlovekovne karbituše (Karbidslampe, Karbidlicht), jetko svetlo i još jetkije senke. A na svetlu se događalo nešto tajanstveno. Barba, sed, kosa naelektrisano rasterana na sve četiri strane sveta, činodejstvuje kao mag, kao duh iz kamena. Najednom, diže naglo bat i dleto (Vorschlaghammer und Meissel), svi dižu batove, pobožno šute, nastupa naglo tišina koja otkriva glasove noći - cvrčke, lelek noćne ptice, šum Neretve iz daljine. Jedan od majstora, očigledno za to upravo zadužen, otpočinje ponovo melodiju bez reči, unjkavu i tajanstvenu, kao u kakvom obredu obožavalaca kamena. Barbin bat hvata ritam, udara u kvader koji je pred njim, i u trenu otpočinje složno udaranje.

Pesma očigledno usaglašava ritam i jačinu udarca. Kad melodija počne da se “penje” (sad već svi pevaju), zvuk udarca postaje zaglušno jak ... kad otpočne “spuštanje”, udari postaju blaži.

Svaki je kamen odzvanjao kao muzički instrument. Znao sam, razume se, da razne vrste različito odzvanjaju, utoliko dublje ukoliko je kamen mekši. Paradoksalno je, a pomalo i komično, što najtvrđi granit piskuta, mermer pevuši nekim mecosopranom, a krečnjak, najmuzikalniji kamen, ima lep, baršunast alt. Klesari umeju i više da zapaze. “Svaki pjeva svoju pjesmu” - kaže jedan od njih, i to sa uverenjem da je svaki kvader biće za sebe. Ali, kad počne zajedničko klesanje, ritam obuhvata svaki “kameni instrument” i, odjednom, svaki pokret ruke, svaki položaj tela, tako da ceo orkestar istovremeno dejstvuje i kao sopstveni metronom. A kad udarci alatki počnu da “traparaju” - znak da je koncentracija popustila - Duh iz kamena, Barba, nezadovoljno, strogo diže bat. Znak da se rad nakratko prekida i da udarce treba uskladiti od početka. Čeka se na tanušni glas prvog pojca i Barbin prvi udarac...

- To što je melodija bila bez reči, navodilo me je na pomisao da je prastara, protoistorijska, iz vremena kad su se i na njihovom ostrvu, i na kopnu, govorili neki drugi zaboravljeni, preslovenski jezici. Civilizacije su se smenjivale, jezici pretapali, ali čovek je ostao isti... “Zašto pesma nema reči?” - pitao sam jednom. Odgovori su bili jednostavni i ubedljivi: “Nema ih, nikada ih nije ni bilo!” Ili: “Tako su je i naši stari pjevali!”

- Spomenik je građen sporo, mukotrpno, od dobrovoljnih priloga, čak i od priloga u naturi (a “natura” je bio kamen), pa i od kamena od starih mostarskih kuća, koje su vreme i urbanizam već uveliko rušili, a familije su rado poklanjale kamenu granu. Čak i to tiho preseljavanje materijala, pa i materije starog grada, imalo je simboličnu vrednost.

- Kamen, često, sa vekovnim tragovima dima ili sa klacifiranom mahovinom, sa “čuvarkućama”, prenosio je iz jednog vremena u drugo čestice memorije i duh pijeteta i mešao se sa premoćnim količinama tek izvanenog krečnjaka, belog kao sir.

- Na gornjim terasama, na kamenim unutrašnjim zidovima “grada”, na naborima kamenih zidova: polukružne niše (halbskreisformige Nische), apside (Apsido), kontrafore (Mauer und Strebepfeiler) - rasipale su se stotine i stotine kamenih cvetova. - Pošto sam bar napola verovao u prastaro predubeđenje graditelja-alhemičara da je krečnjak dete sunca i meseca i da je upravo zato izuzetno povoljan, čak predodređen za klesanje nebeskih pojava, to su se sa kamenim cvetovima obilno mešale predstave sunca, meseca, planeta, sazvežđa. Našlo se negde mesta i za sazvežđe Velikog psa, koje nikad na nebu nisam uspeo da pronanem, pa čak i za grupu zvezda, koja na nebeskom tepihu i ne postoji, a koju sam ja u mašti nazvao “Sedam mršavih kravica”. Za neupućene to su bili Vlašići (Plejaden, Siebengestirn) ... Ispalo je na kraju da je Partizanska nekropola u celini podsećala na veliki astrološki model iz kojeg smo svi složno, i u najvećem zanosu, čitali najbolju budućnost.

- Sve što sam još mogao poželiti širokogrudo sam dobio, malo u šali, a malo i od zbilje, a to je pravo da kao počasni građanin Mostara, levo od ulazne kapije, predvidim skrivenu malu nišu i za svoju buduću kamenu urnu... Ali, kako sada stvari stoje, tamo ne bih više bio u društvu svojih prijatelja, ploče sa njihovim imenima pažljivo su, hladnokrvno, sadistički pokupljene, odnete i samlevene u mlinu za kamen. A sve što je ostalo od mog prvobitnog obećanja to je da se bivši grad mrtvih i bivši grad živih ipak gledaju, ali se gledaju praznim, crnim, izgorelim očima.

(Beč, aprila 1997.)

09.01.2013.

Trimuša, granica između svjetova

Vile & groblja

Podizanje zidina
Trimuša, granica između svjetova
Svako vrijeme ima svoje spomenike. Uglavnom onakve kakve zaslužuju i ljudi i okolnosti, koje su svojim djelovanjem ti isti ljudi stvorili.

Autor: Marko Tomaš 

  http://www.zurnal.info/home/index.php?option=com_content&view=article&id=16581%3Atrimua-granica-izmeu-svjetova&catid=23%3Apod-okupacijom&Itemid=38

Osvanula je nedavno u BH medijima fotografija vile koju je za sebe dao izgraditi Dragan Čović, predsjednik HDZ - a BiH. Javnost, ili ono što u Bosni i Hercegovini, često  je precjenjujući, nazivamo javnošću, ostala je šokirana tim bahatim graditeljskim pothvatom jednog od najmoćnijih ljudi u zemlji. Čovjek je to koji je, između ostalog, svoju moć gradio, a poduzetničku sposobnost dokazao, uništavajući neke od prijeratnih gospodarskih giganata kao što je mostarski SOKO.

NIGDJE NIKOG NEMAM

No, čuđenju mjesta nema. Pred očima nam, naprosto, niču istinski rezultati rata, odnosno onoga za što je običan svijet krvavio gaće po mnogoj vukojebini u ovoj zemlji punoj vukojebina. Novi dom Draga Čovića samo je jedan u nizu spomenika vremenu u kojem živimo i ratu kakav se vodio. Svi su hrvatski nacionalni interesi ugrađeni u zidine tvrđave feudalca Čovića, baš svi, ta je kuća, zapravo, istinski kamen temeljac trećeg entiteta, dvorac iz kojeg Čova i ekipa imaju namjeru vladati još dugi niz predugih i teških godina.

Znakovito je to da je doktor Dragan, svoje armirane dvore gradio dok su glumci Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru svoje predstave radili u mraku, jer računi za isporuku električne energije nisu bili podmireni. Nije hrvatskom, niti bilo kojem drugom narodu u ovoj zemlji, da se razumijemo, potrebna katedrala duha. Čović i co. nemaju namjeru nacionalne interese braniti i graditi proizvodnjom kulture, vrhunskim kazalištem npr. A predstava "Nigdje nikog nemam", proistekla iz rada u tom doslovnom mraku, je upravo to, vrhunski komad kazališne umjetnosti, čisto i uznemirujuće zadovoljstvo.

Nacionalni interesi u BiH, naime, brane se tako što vlastodršci podižu zidine između sebe i naroda čije interese, navodno, zastupaju. I ne samo to - OK, ovo jeste prava mostarska, potekla iz kafane, ali iz usta čovjeka, koji radi taj posao - taj isti Čovićev dvorac 24 sata dnevno štiti policija, što će reći da mi, ljudi koji u ovoj zemlji živimo i plaćamo porez, iz vlastitog džepa financiramo zaštitu privatnog objekta grofa Čovića.

Taj objekt se nalazi u elitnom naselju Bare, koje se proteže uz rijeku Radobolju i gdje je nekad, u vremenu u koje ćemo kao vremeplovom skočiti, bila zabranjena bilo kakva gradnja. Tog naselja, zapravo, nekada nije ni bilo, uz Radobolju su rasli voćnjaci, uz voćnjake se protezala šumska staza, jedno od omiljenih šetališta Mostaraca. Uz tu stazu nekad je raslo i drvo kao preslikano iz filma "Varljivo leto '68.", ono drvo na kojem je Slavko Štimac pred kraj filma doživio svoje prvo seksualno iskustvo.

Za to radoboljsko drvo i ja vežem slična iskustva. Netom nakon rata pokazala mi ga je jedna krupnooka djevojka.  Znali smo čitava sunčana popodneva provoditi ležeći na debelim granama koje su skoro pa premošćivale Radobolju. Drveta više nema, odavno, a tko o čemu ja o drveću pa ćemo sada ovo veliko stablo ostaviti tamo gdje i pripada, mojim uspomenama.

Elem, sudbina zna biti vrlo ironična, jer se nekako upravo preko puta Čovićevih dvora, ako gledamo preko Trimuše, male mostarske šume, pluća grada, nalazi jedan drugi i potpuno drugačiji spomenik, spomenik drugačijem Mostaru, drugačijim ljudima, oronuli spomenik nekog drugog vremena. Postala je tako Trimuša, na neki način, granica između dva suštinski zavađena i nepomirljiva svijeta i vremena.

Jedna mala mostarska šuma je postala granica između razuma i gluposti, pristojnosti i krkanluka, poštovanja i beskrupuloznosti. Naime, s druge strane šume nalazi se spomenik koji predstavlja sve ono što Čović, sudeći po onom čudu koje je na Barama izgradio, prezire. Tamo gdje je Čovićev prezir nalazi se spomenik sav oronuo, zarastao u korov, devastiran, mučen i silovan kao i oni čija je imena svojim kamenim cvjetovima trebao nositi u vječnost. Spomenik je to pun poštovanja prema okolici u koju je položen, nježno kao dijete u kolijevku. Spomenik čiji je tlocrt istovremeno i suza i mapa Mostara, jednako grandiozan i liričan, arhitektonsko remek djelo, koje je stvorio čovjek koji je bio sve ono što Dragan Čović nije, makar se ne bi tako reklo na prvi pogled. Bogdan Bogdanović, naime, bio je istinski gospodin, od onih kojima je gospoština urođena, ničega vještačkog u njegovim manirima i načinu razmišljanja nije bilo.

POVRATAK GROBLJU

Neki dan po tko zna koji put vratio sam se Partizanskom groblju, koje trpeljivo podnosi svu silu nepoštovanja koja ga je snašla. Zapušteno je i zaboravljeno kao neki starac čiji je život njegovoj vlastitoj obitelji postao smetnja. Unatoč svemu tome, čovjek dobrih namjera, kakvim se volim smatrati, može i danas na tom mjestu osjetiti svo poštovanje i ljubav koje su neimar, korčulanski klesari i građani Mostara ugradili u njega. Kad sam stigao kući, ojađen zapuštenošću Partizanskog groblja i fotografijama Čovićevog zdanja s druge strane, iz mailboxa sam iščupao fragmente jednog starog teksta koji je neimar Bogdanović pisao o svom najljepšem djelu.

Jednako kako se čovjek u nevolji sjeti Boga, tako sam i ja u tim riječima čika Bogdana kao u nekom svetom pismu tražio utjehu i svjedočanstvo da je neki drugi svijet ipak postojao, da sve to nije samo moja halucinacija izazvana bjesomučnim selidbama i bježanjem od samog sebe. Utjehu sam tražio i zbog toga što sam primijetio da su skoro sva mjesta na koja odvodiim svoje goste u šetnju uglavnom pusta. Tijek gradskog života skoro je potpuno promijenjen. Možda me moja djetinja sjećanja varaju, ali, ako nijedno drugo mjesto, makar je Partizansko nekad davno u ona vremena, koja po nekima, izgleda nisu ni postojala, bilo jedno od omiljenih mjesta za ugodne obiteljske šetnje. I Stari grad je danas, u zimsko, to famozno vansezonsko vrijeme, uglavnom pust i ispražnjen od svakodnevice i života. Život se jako sporo vraća na Bulevar pa i na Lenjinovo šetalište. Sve to su, za mene, dokazi o politici koja je svu snagu usmjerila na potpuno uništenje naše memorije. Druge sam primjere već i prečesto spominjao pa ih se sada neću ni doticati. Ovdje je ipak riječ o dva potpuno oprečna spomenika i Trimuši, granici između svijetova.

Samo potpuno divljaci i primitivci mogu imati odnos prema Partizanskog groblju kakav imamo mi koji danas naseljavamo Mostar. Jednako tako, samo potpuni divljaci i primitivci mogu za potrebe vlastitog življenja izgraditi dvorac vrijedan nekoliko milijuna maraka u ovakvom gradu. Onaj monstrum od građevine podignut na izletištu je istinska slika Dragana Čovića. Nisu to uglađeni maniri, odmjerenost koju pokazuje u javnim istupima niti doktorska titula koju nosi. U onoj je građevini, zapravo, na vidjelo izašla njegova prava priroda i priroda svih vlastodržaca u ovoj zemlji. Ružna je to spodoba, nezgrapna, bahata i nasilna spram prostora i čovjeka.

A ona ruina od Partizanskog groblja je istinska slika svih nas, jadnih, dronjavih, potuljenih i prebijenih, bez prava na sjećanje. A nekada smo bili počašćeni talentom ljudi poput Bogdana Bogdanovića. No, kad pljunete na talent i ljubav Bogdana Bogdanovića zauzvrat dobijete beskrupuloznu silu Dragana Čovića. Ili, da se vratimo na početak, dobijete ono što ste zaslužili. Zbog toga čuđenju mjesta nema, a ni kukanju. A pitanje je dana kad će vile poput Čovićeve početi nagrizati i onu šumovitu granicu između Bogdanovićevog i HDZ - ovog Mostara. Ići će to, bojim se, jako daleko, dok Bogdanov Mostar potpuno ne iščezne.

(fotos na gornjem linku)

06.01.2013.

Priča o jednoj mladosti

Priča o jednoj mladosti

 

Autor: Emir Dumpor

 

Tekst je objavljen na facebook/Partizansko Spomen Groblje Mostar – Help to preserve…

 

Ovo bi trebala biti još jedna uobičajena priča iz grada-raskrsnice i grada-spoja kultura i civilizacija, grada šarmantnih različitosti i antipatičnih sličnosti. Mjesta, koje kroz vremena bijaše i ostade čuveno po nemilosrdnom uništavanju života i svega onoga što se iz života i kroz živote stvara. Podneblja pod kojim se mladost gubila redovno, jeftino i uzaludno, zbog nekih viših egzistencijalnih ciljeva. Ovo je spomenarska razglednica mučki prekinutoj mladosti, ubijenoj u skladu sa drevnim tradicijama i običajima prostora opisanog u uvodu. Sjećanje na mladost koja se nesebično žrtvovala za neku bolju i svjetliju budućnost sljedećih naraštaja, ne snijući tada ni u najgoroj noćnoj mori, da će upravo ti nasljednici okusiti istu gorčinu otrova onih kojima su se oni odupirali i suprotstavljali.

 

Sinteza romantike i okrutnog rata gorak je koktel života i smrti. Spomenik takvom raritetnom spoju nestanka i nastanka bilo je, i za mnoge ostalo, groblje slobodoljubivih antifašista, partizana i partizanki, u najvećem gradu na rijeci Neretvi, Mostaru.

 U naručju Bijelog Brijega, iz kamenih cvijetova okruženim zidinama tvrdog i nesalomivog hercegovačkog kamena, širio se nekad davno miris čežnje i želje za slobodom koju nikad nisu dočekali. Iz tih cvijetova što posijaše polen slobode za sve naredne generacije, širio se opojni miris vedrine na sve strane grada, bez obzira da li je bio nošen jugovinom ili sjevercem.

 U tim vremenima nisu postojali zapadni i istočni vjetrovi. Kad bi taj blagi povjetarac preko kamenog cvijetnjaka grada sišao do mostarskih ulica, sokaka i avlija, nosio je sa sobom miris slobode i vedrine. Uvijek je svojim šumom bio tolerantan prema ostalim zvucima na koje je usput nailazio, jer u svom pohodu nije prigušivao zvona crkava i katedrala, niti ezane sa munara. Dopunjavao je harmoniju svih tih raznolikih zvukova, rijetko slušanu bilo gdje drugo u svijetu.

 

Veličanstveno je bilo osjetiti takvu vrstu mirisa, a bajno bilo uživati u takvim zvučnim rapsodijama. Osjećala se bujnost života u pravom smislu riječi. Nedaleko od kamenog spomenika slobode za koju su se prolie rijeke krvi, prolijevale su se kasnije kapljice znoja lokalnih rekreativaca po Trim stazi. Dole malo niže, kod velikog okruglog bazena, padali su i prvi, nezaboravni poljupci...

 Padali su u neposrednoj blizini, također, golovi. Tresle su se mreže na stadionu pod Bijelim Brijegom, tamo gdje je često padala "velika četvorka" bivšeg jugoslavenskog fudbala, padali su i veliki evropski klubovi poput Derby County-a i Borussije iz Dortmunda.

 Padalo je dosta toga, a vremenom smo, nažalost, pali i mi sami. Iz generacija u generacije, opijeni i zasićeni podarenom slobodom za koju su se izborili oni prije nas, postadosmo prezasićeni. U suprotnosti sa ovjekovječenom kamenom florom nekih drugih svjetskih vrtova i parkova, nalik našem mostarskom, ostavili smo cvijetove da venu i uvenu, nestanu u korovu neke "nove slobode".

 

Prije nego što je tužni cvijetnjak potpuno ostavljen, zapušten i prepušten zaboravu, generacije koje su se zaklinjale da će ga čuvati i njegovati, odbile su prepoznati njegov značaj i poruku. Zbog toga je visoka cijena još jedanput plaćena. Posljednjoj, našoj mladosti, iz sada vec davnih '80-tih godina, koje su obilovale mladalačkim revoltom i protestima savremenog anarhizma, ideje mučenika ispod kamenih cvjetova postajale su retrogradne. Dolazile su u sukob sa talasima modernizma koji su sve više zapljuskivali žarkim suncem obasjani grad. Povučeni talasima oseke, na obali našeg ostrvceta, gdje smo sve do tada udisali mirise slane i teškom mukom izvojevane pjenušave slobode, skriveni u hladu borova, zaštićeni od žarkog sunca koje je istovremeno izazivalo devastirajuće požare svuda oko nas, od Budimpešte preko Praga do Krakova. Zaboravljali smo na buntovništvo naših vrijednih gorana koji ne preživješe najveći požar svih vremena u istoriji ljudskog roda.

 Bila je to sloboda za sve one koji nisu razdvajali, niti bili razdvajani, po imenima. Sloboda svih oslobođenih od fobija i mržnje. Dijelilo se dobro i zlo, živjelo se i umiralo zajedno. U talasu suludog modernizma koji je u svojoj stihiji od jednog modernog i impozantnog groblja spomenika napravio baruštinu i poligon za snimanje horor filmova, sloboda je trampljena za aveti i sablasti iz prošlosti!

Vremenom se cijeli grad postepeno pretvorio u veliko groblje uspomena i sjećanja. Postao je grad-teatar u kojem je na sceni simpatični, zakrpama odjeveni, uplakani klaun sa osmjehom na licu. Predstava koju zabrinutih lica posmatra samo još malobrojna publika. Grad u kojem se pored sporadičnih turističkih atrakcija mogu pronaći samo još vlastita i tuđa sjećanja. Sjećanja, koja iz godine u godinu sve više blijede. Grad je, u potrazi za samim sobom, pretvoren u novu kamenu baštu, u kojoj cvijeće vene pokraj zapuštenog kamenog cvijetnjaka poklonjenog jednoj davnoj mladosti. Herojskoj mladosti, čija imena su ispisana po kamenim cvjetovima, nastradaloj zato što nije ubijala, već je bila ubijana: vješanjima, streljanjima, padajući u očajničkim borbama, košena od metaka i gelera monstrumske ratne mašinerije protiv koje se u to vrijeme borio cijeli slobodoljubni svijet. Nisu bili ubice. Borili su se protiv takvih, protiv mnogo jačeg i brojnijeg neprijatelja, svirepih i masovnih ubica i protagonista nehumanih ideologija. Neofašizmom indoktrinirane pristalice bivših kolaboratora nastoje danas da zamjene ulogu zločinca i žrtve. Mladost, koja je branila svoje gole živote i svoju zemlju u vihorima 2. svjetskog rata, nije nikako mogla biti zločinački pokret. Kada su mogli počiniti te zločine, ako se dobro zna da su skoro svi oni pogubljeni u prvim godinama rata? Krivi su, vjerovatno, samo zato što su se borili za očuvanje ljudskog dostojanstva, što nisu dopustili da budu deportovani u zloglasne nacifašističke koncentracione logore, u kojima je svirepo pogubljeno na hiljade ljudi. Krivi su, jer se nisu borili na strani opakog tuđina i zavojevača, kao topovsko meso u paklu Staljingrada i ostalih tuđinskih ratnih frontova. Ne, krivi su samo zato što nisu pristali da budu povampireni fašisti!

 

Spomenik poubijanoj mostarskoj mladosti iz 2. svjetskog rata nije bio spomenik marksističkoj ideologiji kao glavnom pokretaču propale svjetske revolucije. To je prvenstveno bio spomenik pravednoj borbi i pobjedi nad najvećim zlom koje je ikada zadesilo čovječanstvo. Moraju to naučiti i neki novi Mostarci i Mostarke, koji se pohlepno hrane propagandom kvaziprosvjetitelja i turbosijača mržnje, njegujući antipatije prema jednom od najznačajnijih spomenika antifašističke borbe u 2. svjetskom ratu. Novi Mostarci i Mostarke odbijaju da saznaju ono što stari Mostarci i Mostarke vrlo dobro znaju, a malobrojni među njima pod pritiskom se pretvaraju da su zaboravili. Veliki spomenik antifašističkoj borbi u gradu Mostaru dio je i njihove prošlosti. Prošlosti zbog koje bi trebali biti ponosni. Prošlosti, koja se jednostavno ne može izbrisati bez obzira na sve dosadašnje i buduće pokušaje. Knjige su se prestale spaljivati na lomačama, jer oni koji su primjenjivali takve metode ideološke borbe na kraju su se i sami morali spaliti.

 

Mostar, koji pamti svoju prošlost najbolje, da može govoriti rekao bi svima da bez usamljenih i korovom obraslih kamenih cvjetova na svom Partizanskom groblju ne bi bilo ni njega, onakvog kakvog ga se većina Mostaraca i Mostarki sa sjetom i nostalgijom prisjeća. Takav Mostar opet bi morao biti u interesu svih onih koji ga vide u budućnosti kao poželjno i perspektivno mjesto za život. Da nije bilo mladosti koja mu je podarila svoje kamene cvijetove, ne bi vjerovatno bilo ni onakvog grada koji je svima ostao u sjećanju. Ne bi bilo ni njegovih ljudi, onakvih kakvi jesu i kakvi su oduvijek bili. Prkosnih i ponosnih...

 

http://www.youtube.com/watch?v=7tiCROFoGPg

 

(Posvećeno svim prošlim, sadašnjim i budućim mladostima Mostara)
27.03.2011.

Apel iz Mostara - Obnoviti partizansko groblje (e-novine)

Apel iz Mostara

Obnoviti partizansko groblje

 
Photo: www.novasloboda.ba

Grupa “Partizansko groblje Mostar” uputila je zahtev da se obnovi devastirano i od svih zaboravljeno Partizansko spomen groblje u Mostaru, na kom su sahranjene mnogobrojne Mostarke i Mostarci koji su dali svoj život u borbi protiv nacističkog okupatora. Zahtev prenosimo u celini

Mostarkama i Mostarcima, građanima Bosne i Hercegovine, prijateljima Mostara, lokalnim i državnim vlastitima i medijima, evropskim i svjetskim institucijama, stranim ambasadama i vladama koje pomažu obnovu spomenika, udruženjima antifašista, jevrejskim i demokratskim organizacijama diljem svijeta i svim ljudima dobre volje - obraćamo se sljedećim apelom: “Mi - Mostarci i Mostarke, u rodnom gradu i širom svijeta, se opet zgražavamo nad tihim i prešutnim uništenjem Partizanskog spomen groblja, vandaliziranju i prepuštanju zaboravu memorijala za one koji su život poklonili da bi mi imali kakav takav, ali sretan i bezbrižan život bez ratova od 1945. do 1992. godine. Teški napadi, zapuštenost, vandalizam i devastiranost počinju 1992. godine, a 2005. i 2008. godine je započeta obnova Partizanskog groblja. Finansiranje je omogućeno od strane vlade Norveške, Holandije, Grada Mostara i Federacije BiH. Nažalost, do današnjeg dana, septembraa 2010. godine se nije pristupilo ozbiljnom realizovanju obnove i oznaka grobova heroja, što je izazvalo i izaziva snažne reakcije javnosti, reakcije Mostaraca u gradu i dijaspori.

Photo: www.novasloboda.ba

Partizansko groblje je jedno od najljepših arhitektonskih zadudžbina velikog humaniste i tvorca Bogdana Bogdanovića na podrucju Balkana. Na 6 terasa ovog memorijala spavaju heroji i sugrađani, pripadnici svih etničkih grupa Mostara i BiH. Oni su, bez obzira na politička uvjerenja ili porijeklo, poput mnogih u Evropi, dali svoj život u borbi protiv nacističke nemani Drugog svjetskog rata. Ovi poginuli sugrađani, među kojima su mnoge mlade i hrabre žene Mostarke, Hercegovke, Bosanke - naše majke, su zaslužili da buduća pokoljenja uče o tom trenutku prošlosti, uz poštovanje žrtve protiv fašizma i da im se kao mrtvim, konačno, dozvoli vječni mir i slava. Dižemo glas i udruženi smo da uradimo sve da zaštitimo Partizansko spomen groblje. Slobodarski Mostar je iznjedrio slobodarske ljude i žene, građane planete, humaniste i demokrate, koji ne dozvoljavaju zaborav, brisanje i prepravljanje naše svijetle prošlosti. Okupljeni smo da čuvamo sve što je naše, i nama sveto!

Primorani smo, nažalost, i u ovom stoljeću da branimo i čuvamo svoju prošlost i sadašnjost, svoj obraz pred sobom i svijetom, dajući pouku našoj djeci i budućim generacijama, čuvajući od zaborava, zapuštenosti i vandalskog animoziteta jedan od najljepših arhitektonskih simbola zajedničke borbe protiv fašizma na ovim prostorima - ponos Mostara i od 2006. godine zaštićeni spomenik BiH.

20.02.2011.

Dragan Markovina: Suton jednog grada

 

Tekst koji slijedi, preuzet je sa:  http://spagosmail.blogger.ba/arhiva/2011/02/17/2693512

Dragan Markovina: Suton jednog grada

Anonimni Danijel Vidović, koji je iz te svoje anonimnosti izvučen kao nitko i ništa, čovjek bez ikakvog javnog ugleda i djelovanja kojim bi zaslužio počast predsjedanja Gradskim vijećem Mostara, bizarnom odlukom jednog HDZ-a, da bi onda pod nikad dovoljno rasvijetljenim okolnostima, stekao prosvjetljenje i prešao u drugi HDZ, svaki put iznova nalazi za shodno iskazati svoj nacistički svjetonazor, kontinuirano njegujući proustaške sentimente u svakom javnom iskazu.

Taj očito ambiciozni mladić tako se još jednom okomio na nesretni 14. februar, dan oslobođenja Mostara od fašizma, nazivajući ga spornim datumom čije obilježavanje ne bi pridonijelo pozitivnom ozračju u gradu. Teško je ustvrditi što pristojnog čovjeka prije tjera na povraćanje; činjenica da je jedan takav lik, neskriveni fašist i anonimus, predsjednik gradskog vijeća, da k tome nalazi za shodno popovati u javnosti, vrijeđajući inteligenciju ili da za to ne snosi nikakve posljedice.

Dragi predsjedniče gradskog vijeća i šetaču između stranaka, lijepo Vas molim da prestanete vrijeđati inteligenciju građana. Naime, nedostatak pozitivnog ozračja u gradu, posve slučajno koincidirao je s početkom javnog djelovanja Vaše stranke. Negdje se to pozitivno ozračje zagubilo u dubinama Neretve u studenom 1993. godine, a pomalo i u sablastima Bulevara i Šantićeve, koloni poniženih koji su kroz Liska ulicu protjerani iz svojih domova i njihovih očeva sakupljenih na stadionu. Zanimljivo, ti zločini Vam očito ne smetaju dok svečano obilježavate kojekave obljetnice vojske koja ih je proizvela.

Nadalje, tko ste uopće Vi da sebi uzimate za pravo govoriti u ime cijelog jednog naroda pa spremno izjavljujete da je taj dan za Hrvate dan mučeništva i stradanja. Ja npr. smatram taj dan, danom slobode, koju očito više nećemo tako brzo iskusiti i odričem Vam pravo da govorite u moje ime. I jedan Ante Zuanić, mostarski gimnazijalac i partizan, koji je trebao biti ubijen 1942. da bi mu Vaša stranka 51 godinu kasnije oduzela ulicu, također je bio Hrvat. Iste nacionalnosti bili su i Ivan Krndelj, Vladimir Nazor, Karlo Batko i Josip Broz Tito uostalom. Ljudi koji su u antifašističkoj borbi itekako sudjelovali.

A kad se već pozivate na deklaraciju Vijeća Europe, zašto zaobilazite činjenicu da je ta ista Europa u koju upirete poglede utemeljena na antifašističkim vrijednostima i na antifašističkoj borbi. Koja nije neka imaginarna informacija sa zapada, već borba jugoslavenskih partizana protiv zločinačke Hitlerove marionete NDH. One iste države, za kojom Vi očito žalite, a o čijem karakteru Vam može posvjedočiti i sudbina još jednog mostarskog Hrvata, velikog intelektualca Ilije Jakovljevića, inače HSS-ovca, ubijenog u Jasenovcu. Uzmite njegovu knjigu „Konclogor na Savi“ i pokušajte nešto iz nje naučiti.

I da zaključim. Naravno da je zločin brutalno smaknuti ljude, bez suđenja i bez dostojnog pogreba. No to nikako ne mijenja karakter antifašističke borbe i radost slobode koju je Mostar tog 14. februara (veljače) dočekao, kao ni činjenicu da je ona omogućila da me kao pripadnika našeg naroda nije toliko sram zbog zločina Pavelićevog režima.

17.02.2011.

FOTO ALBUM: Mostar 1941.-1945.

Na svaku sliku ispod trebate kliknuti da bi ih vidjeli u većem formatu!

HVALA !!!

Incijativni odbor za obnovu i zaštitu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru

Mostar 1941-1945 (1) Mostar 1941-1945 (2) Mostar 1941-1945 (3) Mostar 1941-1945 (4) Mostar 1941-1945 (5) Mostar 1941-1945 (6) Mostar 1941-1945 (7-8) Mostar 1941-1945 (9) Mostar 1941-1945 (10) Mostar 1941-1945 (11) Mostar 1941-1945 (12) Mostar 1941-1945 (13) Mostar 1941-1945 (14) Mostar 1941-1945 (15) Mostar 1941-1945 (16) Mostar 1941-1945 (17) Mostar 1941-1945 (18) Mostar 1941-1945 (19) Mostar 1941-1945 (20) Mostar 1941-1945 (21) Mostar 1941-1945 (22) Mostar 1941-1945 (23) Mostar 1941-1945 (24) Mostar 1941-1945 (25) Mostar 1941-1945 (26) Mostar 1941-1945 (27) Mostar 1941-1945 (28-29-30) Mostar 1941-1945 (31) Mostar 1941-1945 (32-33) Mostar 1941-1945 (34)
26.01.2011.

FOTO: Opasno prizivanje aveti prošlosti

FOTO: Opasno prizivanje aveti prošlosti

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/11904/okom-kamere-foto-opasno-prizivanje-aveti-proslosti

 

Nacionalističke parole i fašistički simboli ponovo su se pojavili u Mostaru.

Na spomeniku žrtvama fašističkog terora na Bulevaru, koji je u završnoj fazi obnove, osvanuli su parola „Ubi baliju – Smrčenjaci 94“ i ustaški znak.

Valja se nadati da nadležni u gradu neće žmurke preći preko ovog najnovijeg prizivanja aveti prošlosti i da će, ako ništa drugo, ono barem osuditi pisanje ovih parola.

Valja podsjetiti da su lani, 14. februara, mladi aktivisti iz nevladine organizacije Antifa, očistili sramne i uvredljive parole i da samo zahvaljujući prisutnosti policije nisu bili i fizički napadnuti od grupe huligana sa kapuljačama na glavama, koji su počeli bacati „molotovljeve koktele“.
15.01.2011.

Ko zeli ...

Postovani clanovi grupe, dragi prijatelji, simpatizeri, raja, znani i neznani .....

dolaze inicijative od strane nase raje kako iz Mostara tako i iz dijaspore da se pocne akcija prikupljanja sredstava za Obnovu i zastitu Partizanskog spomen groblja u Mostaru !!!!
Predlazu se nacini uplata, otvaranje racuna ili da se pare uplacuju na racun vec postojecih organizacija (UABNOR) ...

Misljenja smo da je Partizansko spomen groblje nadleznost Gradskih struktura ( prije svega gradonacelnika Ljube Beslica, Gradskog Vijeca i Gradske Uprave ) i da svi nabrojani moraju kako moralno tako i finansijski brinuti o ovom monumentu !!!!

S druge strane zelimo takodjer dati priliku svima onima koji osjecaju kao svoju duznost ,koji hoce i zele izvrsiti bilo kakvu donaciju.

Ovdje ispod imate broj racuna UABNOR-a Mostara za uplate iz inostranstava pa KO ZELI ...

Zasto racun UABNOR ???
Da bi zanemaraili birokratske prepreke a i sve druge prepreke prilikom otvaranja da ga nazovemo naseg racuna ponudjen nam je ovaj racun, takodjer je UABNOR zajedno sa Odborom na celu sa Bracom Andricem ukljucen u sve aktivnosti oko Obnove i zastite Partizanskog spomen groblja i nakraju UABNOR okuplja i mlade ljude, sto ohrabruje, u zadnje vrijeme sve vise i vise clanova ...

MOLIM VAS JOS JEDNOM: SVE JE NA DOBROVOLJNOJ BAZI PA KO ZELI ....


DOZNAKE IZ INOSTRANSTVA

U KORIST: „UABNOR“ UDRUŽENJE
88 000 Mostar
BOSNA I HERCEGOVINA

Kod: ProCredit Bank dd Sarajevo
SWIFT: MEBBBA22
ACC # 194-105-41246022-78
Valuta: EUR
IBAN: BA391941054124602278


Korespodentska banka:

Commerzbank AG
Frankfurt
SWIFT:400 8769119 01 EUR
COBADEFF: 400 8769119 00 USD

Denijal-Deni Behram - Incijativni odbor za obnovu i zastitu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru

09.01.2011.

Skandal -- Grad Mostar uložio pola miliona u Partizansko groblje i onda ga prepustio huliganima

MOSTAR -- Uloženih pola miliona maraka u obnovu partizanskog spomen-obilježja u Mostaru bit će bačen novac ukoliko se obnova ne bude nastavila u skoroj budućnosti, izražavajući zabrinutost zbog trenutačne situacije kazao je Dnevnom listu Radmilo-Braca Andrić, predsjednik Odbora za obnovu navedenog spomenika.

Što se tiče gradskih vlasti, kako kaže, razumijevanje nije nikada ni nalazio i da nije bilo federalnog ministra Gavrila Grahovca, kojem se istinski zahvalio, smatra da se obnova spomenika još uvijek ne bi ni započela.

- Oni su nama osigurali 500 hiljada maraka, međutim, to nisu cijenili odgovorni ljudi i ja sam uistinu ogorčen odnosom Grada Mostar prema tome spomeniku, ljutito će Andrić.

Suludo je u neki projekt uložiti pola miliona maraka pa onda dignuti ruke od njega, a taj čin Andrić je poistovjetio s čistim zločinom.

- Ne znam kako drukčije nazvati taj odnos gdje je uloženih 500 hiljada maraka, osobito u ovoj situaciji u kojoj se nalazi naša nesretna Federacija i sam grad pored mnoštva nagomilanih i neriješenih problema, a koja je nedopustiva, kaže Andrić.

Da bi stvar bila gora, kako objašnjava, sad je i ministar kulture Gavrilo Grahovac u ostavci i već duže vremena ne može s njim stupiti u kontakt, a mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić je, kako ističe, izjavio da partizansko spomen-groblje nije njegova briga. Požalio se da već duže vremena bezuspješno insistira na održavanju sastanka predstavnika Federacije, kantona i grada kako bi tačno utvrdio šta je čiji dio poslova i obaveza, jer smatra da se konačno treba ustanoviti godišnje finansiranje i postići dogovor o tome koliko će ko izdvajati sredstava što bi bilo konačno i trajno rješenje agonije oko obnove navedenog spomenika kao i niza drugih problema koji se samo gomilaju.

Uređenje spomenika, prema procjenama mnogobrojnih stručnjaka i građana Mostara, uistinu bi predstavljao jednu pozitivnu sliku grada koja bi zasigurno bila zanimljiva velikom broju posjetitelja kako u turističkom, tako i u kulturološkom smislu.

- Siguran sam da bi posjetitelji, posebno oni koji su antifašisti, dolazili obići taj spomenik što bi bilo od značajnog prosperiteta za Mostar, jer je to istinsko remek-djelo, koje je poznato u svijetu, kaže Andrić, podsjetivši kako su to rekli mnogi stručnjaci i ljudi istančanog ukusa. Visoki predstavnici su, kako navodi, u više navrata davali najljepšu ocjenu tome spomeniku i zbog toga sluti njihovo razumijevanje za potrebe obnove istoga.

Sve bi, kako kaže, bilo mnogo jednostavnije riješiti da se nađu zajednički interesi.

- Na žalost, ja se s našim gradonačelnikom ne mogu dogovoriti i mislim da on snosi dosta odgovornosti za stanje kakvo je sada, tvrdi Andrić. Suludo je, kako navodi, uložiti 500 hiljada maraka u obnovu značajnog spomenika pa ga prepustiti ulici i huliganima.

Već su nastupila velika oštećenja jer nema čuvarske službe, ograda je razvaljena, članovi saveza boraca i komisije za obnovu i pored najbolje volje su nemoćni. Što se tiče daljnjeg ulaganja u obnovu ovog spomen-obilježja, sudeći prema nastalim oštećenjima, kaže Braca, bit će daleko veća no što je to planirano, a konačna brojka, po njegovim riječima, bit će i dvostruko veća od one koja je do sada uložena.

No, to, kako kaže, nije razlog za odustajanje od postavljenih ciljeva.

- Sada smo pokrenuli akciju i napravili novu strategiju. Najvjerojatnije ćemo predložiti Vladi Evropske unije da to bude spomenik borcima protiv fašizma jer je Evropska unija 9. maja dan borbe nad fašizmom uzela kao dan Evrope, objasnio je Andrić.

Nadu mu za uspjeh, kako kaže, ulijeva veliki broj mladih ljudi i entuzijasta koji se na Facebooku okupio sa željom za nekim pokretanjem s mrtve tačke, a jasno su iskazali želju i za učešćem u ovoj priči oko obnove partizanskog spomen-obilježja, koje je važilo za najljepši spomenik u bivšoj Jugoslaviji.

Dok čelnici Mostara sve to nijemo promatraju, kako se spekulira, Kinezi vide šansu za uspješno ulaganje i izražavaju interes za učešće u obnovi ovog spomenika.

(InfoNeretva)

http://infoneretva.blogspot.com/2011/01/skandal-grad-mostar-ulozio-pola-miliona.html

09.01.2011.

Faruk Ćupina - podrška

cupinaIskazujem zadovoljstvo i podršku grupi Mostaraca, koji žele da se kroz rekonstrukciju partizanskog spomen groblja u Mostaru sačuva dostojanstvo i prošlost Mostara.Posebno mi je drago da se mostarska raja okupljaju na jednom ovako značajnom projektu koji ulijeva nadu i samopouzdanje svim dobrim ljudima u jedan ljepši, bolji i zdraviji Mostar. Naš grad je danas prilično bolestan, a ovakve ideje i projekti civilizovanih ljudi - pravih istinskih mostaraca će doprinjeti ozdravljenju grada, s nadom da će vrijeme strahova i podjela ostati iza sviju nas.

Antifašistička borba mostaraca je pravi pokazatelj njihovog neprocjenjivog kapitala kojeg smo nasljedili i kojeg trebamo njegovati u budučnosti. Kao mostarac i vijećnik, aposlutno ću podržati sve aktivnosti oko rekonstrukcije partizanskog spomen groblja, i na prvoj narednoj sjednici gradskog vijeća postaviću viječničko pitanje, oko vaših dosadašnjih intervencija za rekonstrukciju partizanskog.

Deni, doista su me ranije kontaktirale i druge osobe sa sličnim zahtjevima u vezi partizanskog, pa im se izvini u moje ime zbog uskračenog odgovora.U svakom slučaju ova akcija je za svaku pohvalu, i stojim vam svma na raspolaganju ne samo za ovaj projekat nego i za svaki drugi projekat i ideju koji će biti usmjereni na dobrobit građana Mostara.

Pozdrav raji i svim dobrim ljudima

Faruk

09.01.2011.

Adnan Pintul - podrška

Da je Partizansko tek obicno groblje sve bi bilo lakse i puno jednostavnije. Nasi evropski vladari kojih je briga i za fasizam i za antifasizam najradije bi izbrojali lovu i platili da nam Justin Timberlake, po prijateljskoj cijeni od milion eura, nakrivi onaj svoj lovacki sesir ili Britney Spears zamrda guzicicom. Sav bi kapitalizam slavio i svoj uspjeh ponovo mjerio brojevima prodavajuci TV-prava u sve "slobodarske" zemlje svijeta. Suznji bi se ponosili jos jednim bjelosvjetskim dernekom i dicili pomirenju bivsih neprijatelja svodeci ih u zajednicke okvire univerzalnih ljudskih prava i humanizma.

Da li ce u vremenu koje slijedi samo puka simbolika novog glanca kamena i vode biti dostojna Slobode koju njeni Mrtvi docekali nisu? Da li ce obnavljanje Spomenika biti konacni trijumf dobrog nad zlim? Da li bi nasi Mrtvi u svom idealu antifasizma, slobode, jednakosti i jedinstva juznoslavenskih naroda sretni umrli prirodnom smrcu kada bi ih danasnji tumaci "civilizacije" svesrdno podrzali na putu njihove reinkarnacije? Da li Evropska unija, osim svog formalnog odredjenja naspram fasizma, ima ista zajednicko s onim za sta su se Mrtvi Spomenika borili? Nazalost, i jos jednom kazem, nazalost odgovor na sva prethodna pitanja je odrican.

Dok god se bude odrzavao svijet u kojem se obicnim covjekom sve manje isplati biti, sasvim je svejedno koliko ce jos dugo Spomenik prekrivati cvijece il' korov. Tek kada problem prestane biti nacionalni a postane ideoloski, sjaj ce Spomenika dobiti svoj pravi smisao. Sve dotad ce se "civilizacija" baviti svojom sustinom i nastaviti da broji, igra, pjeva i da se zabavlja. Onom ko ne vjeruje u puka predskazanja, mjesto elektronskih dousnika, CNN-a i obavjestajaca toplo preporucujem biblioteku.

02.01.2011.

Sretna Nova godina i sve najbolje

Draga raja,
prije svega želim da vam se zahvalim na podršci koju ste dali i koju dajete za obnovu i zaštitu Partzanskog spomen-groblja.
Hvala vam !!!
Želim vam sretnu i berićetnu 2011. godinu, puno, puno zdravlja da i ovu 2011. trošite polako, želim vam da uživate u svakom momentu, želim vam sve najbolje ....
SRETNA VAM NOVA GODINA !!!!

U ime Inicijativnog odbora za obnovu i zaštitu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru
Denijal Deni Behram
25.12.2010.

Peticija - spasimo Partizanski spomenik u Mostaru - Akcija Foruma Mladih SDP Mostar

Peticija za Spas Partizanskog - za sve slobodoljubive ljude ove planete, za sve antifašiste koji srcem žele sačuvati od propasti ovaj Spomenik koji nam toliko znači i osjetiti ponos što nešto konkretno radimo za dobrobit svog grada, da spasimo što spasiti MOŽEMO!!! Svi zajedno!

Spasimo Partizanski spomenik u Mostaru - Save Partisan monument in Mostar Petition, hosted at PetitionOnline.com
 
Podržimo obnovu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru - Akcija Foruma Mladih SDP Mostar
 
Radimo istu stvar, samo iz dva različita pravca. Stoga ne budi vam teško odvojiti dvije minute i potpisati ovu peticiju.
 
Kliknite na sljedeći link i potpišite peticiju: http://www.petitiononline.com/Part1945/petition.html
 
HVALA!!!
18.12.2010.

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 1. dio

Spisak imena palih boraca i antifašista za koje je ovaj veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

 

Nikola M. ABRAMOVIĆ  (1905. Dabar – 1941. Jasenovac)

Mihajlo M. AHAC  (1924. Mostar – 1943. Krekovica)

Dimitrije Đ. AJVAZ  (1920. Mostar – 1941. Caprag)

Ljuban M. AJVAZ  (1907. Mostar – 1941. Lepoglava)

Aleksandar M. ALAGIĆ  (1923. Gospić – 1943. Bijela)

Marko ALAGIĆ  (???? Nevesinje – 1941. Mostar)

Munta S. ALIĆ  (1922. Mostar – 1945. Jasenovac)

Ibrahim O. ALIKALFIĆ  (1920. Mostar – 1942. Borci)

Mustafa H. ALIKALFIĆ  (1905. Mostar – 1945. Jasenovac)

Mustafa M. ALIKALFIĆ  (1920. Mostar – 1943. Prozor)

Herman A. ALTKORN  (1902. Mostar – 1941. Jasenovac)

Ivan J. AMBROŽ  (???? Jesenice – 1941. Čitluk)

Jovo Ć. ANDRIĆ  (1924. Pijesci – 1942. Bratač)

Mara R. ANDRIĆ  (1924. Pijesci – 1945. Konjic)

Mirko V. ANDRIĆ  (1918. Pijesci – 1945. Kiseljak)

Alija S. ARAP  (1926. Mostar – 1944. Bradina)

Enver S. ARPADŽIĆ  (1917. Mostar – 1943. Drvar)

Nedžad M. ARPADŽIĆ  (1926. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

Boro U. AVDALOVIĆ  (1913. Korita, Gacko – 1942. Zagoričani)

Mladen U. AVDALOVIĆ  (1923. Nevesinje – 1941. Svilajnac)

Radmila U. AVDALOVIĆ  (1917. Mrkonjić-Grad – 1942. Rilje)

 

Miho S. BABIĆ  (1921. Malo Polje – 1945. Ivan-Sedlo)

Nijaz A. BAJAT  (1923. Mostar – 1942. Potoci)

Nijaza A. BAJAT  (1925. Mostar – 1944. Lisičići)

Zdravko I. BAJIĆ  (1924. Bileća – 1941. Mostar)

Žarko I. BAJIĆ  (1922. Bileća – 1941. Mostar)

Hajrudin A. BAJRIĆ  (1927. Mostar – 1944. Mostar)

Angijat H. BAJROVIĆ  (1923. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Muhamed S. BAKAMOVIĆ  (1924. Mostar – 1944. Trohtajm)

Sofija S. BAKARIĆ  (1924. Beograd – 1944. Stara Gradiška)

Boro N. BALAĆ  (1915. Vrlika – 1943. Doli)

Đorđo N. BALAĆ  (1916. Benkovac – 1941. Mostar)

Natko N. BALAĆ  (1912. Benkovac – 1943. kod Niša)

Slavko N. BALAĆ  (1914. Sinj – 1941. Lepoglava)

Mirzo A. BALIĆ  (1912. Mostar – 1945. Jasenovac)

Mustafa A. BALIĆ  (1922. Mostar – 1945. Jasenovac)

Mladen D. BALORDA, narodni heroj  (1921. Mostar – 1943. Ovojci)

Vasilije D. BALORDA  (1923. Mostar – 1941. Kraljevo)

Fatima O. BALTA  (1922. Mostar – 1945. Jasenovac)

Baldo BASARIĆ  (???? ???? – 1943. kod Gacka)

Berima S. BAŠAGIĆ  (1923. Nevesinje – 1945. Jasenovac)

Hajrija M. BAŠAGIĆ  (1920. Nevesinje – 1943. Stara Gradiška)

Mehmed M. BAŠAGIĆ  (1923. Nevesinje – 1942. Bišina)

Muhidin M. BAŠAGIĆ  (1918. Nevesinje – 1943. Konjic)

Slavko Š. BAŠIĆ  (1912. Mostar – 1943. kod Splita)

Karlo V. BATKO, narodni heroj  (1907. Sarajevo – 1943. Konjic)

Safet S. BATLAK  (1925. Mostar – 1944. Nevesinje)

Filip I. BEGIĆ  (1911. Kruševo – 1945. Ivan-Sedlo)

Hivzija V. BEGOVIĆ  (1918. Trebinje – 1943. Konjic)

Osman R. BEGOVIĆ  (1918. Kokorina – 1945. Ivan-Sedlo)

Hivzo A. BEHRAM  (1919. Stolac – 1944. Arslanagića-Most)

Ljubo A. BEKAVAC  (1919. Mostar – 1944. Kula)

Danilo M. BERBEROVIĆ  (1925. Mostar – 1944. Čičevo)

Dr Berta J. BERGMAN  (1894. Blažuj – 1945. Jasenovac)

Jusuf H. BIJAVICA  (1899. Mostar – 1944. Grušća)

Salko H. BIJAVICA  (1919. Mostar – 1942. Prozor)

Salko B. BIJEDIĆ  (1903. Gacko – 1945. Sarajevo)

Fadil Š. BILAL  (1924. Vitina – 1945. Cazin)

Zlatko Š. BILAL  (1927. Vitina – 1944. Zagreb)

Ešrefa O. BILIĆ  (1923. Mostar – 1943. Mišljen)

Šamila O. BILIĆ  (1921. Mostar – 1943. Mostar)

Salko S. BIŠĆEVIĆ  (1920. Mostar – 1944. Travnik)

Darinka F. BITANGA  (1891. Mostar – 1943. Mostar)

Neđo R. BITANGA  (1918. Mostar – 1943. Malo Polje)

Rade A. BITANGA  (1891. Mostar – 1941. Lepoglava)

Mustafa A. BJELAVAC  (1897. Mostar – 1941. Lepoglava)

Mustafa A. BOBIĆ  (1912. Mostar – 1945. Sarajevo)

Slobodan BOGDANOVIĆ  (1922. Mostar – 1941. Mostar)

Đorđe S. BOROZAN  (1923. Mostar – 1943. Žuglići)

Mirko Đ. BOROZAN  (1921. Mostar – 1942. Viduša)

Ramo M. BOŠKAILO  (1925. Podvelež – 1945. Kiseljak)

Mehmed A. BOŠNJIĆ  (1911. Mostar – 1945. Sarajevo)

Šefik A. BOŠNJIĆ  (1914. Mostar – 1943. Sutjeska)

Ljubo B. BREŠAN, narodni heroj  (1913. Dubrovnik – 1943. Ovojci)

Ahmet M. BRKIĆ  (1924. Mostar – 1944. Nevesinje)

Fatima M. BRKIĆ  (1916. Mostar – 1943. Stara Gradiška)

Hamdija M. BRKIĆ  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Hivzija M. BRKIĆ  (1919. Mostar – 1942. Bijela)

Osman M. BRKIĆ  (1915. Mostar – 1944. Grušća)

Ramiza M. BRKIĆ  (1926. Mostar – 1945. Bihać)

Remzija M. BRKIĆ  (1922. Mostar – 1945. Ostrožac)

Ivo F. BRONZOVIĆ  (1920. Brač – 1944. Stara Gradiška)

Tonči F. BRONZOVIĆ  (1923. Brač – 1945. Slovenija)

Leo F. BRUK, narodni heroj  (1911. Dubrovnik – 1943. Čelebići)

Mladen F. BRUK  (1928. Mostar – 1945. Mostar)

Hasan A. BUBIĆ  (1914. Mostar – 1943. Bijela)

Mahmut J. BUČUK  (1918. Trebinje – 1944. Stara Gradiška)

Sidika H. BUČUK-HADŽIĆ  (1920. Mostar – 1945. Stara Gradiška)

Adem I. BUĆ, narodni heroj  (1914. Mostar – 1943. Sarajevo)

Seid M. BUKOVAC  (1922. Ljubuški – 1942. Jasenovac)

Mustafa H. BULJKO  (1915. Mostar – 1943. Kamena)

Omer M. BULJUBAŠIĆ  (1921. Mostar – 1944. Grušća)

Salko J. BURIĆ  (1917. Stolac – 1944. Busovača)

Šerif J. BURIĆ  (1922. Stolac – 1944. Kula, Čičevo)

 

Salko O. CRNOMEROVIĆ  (1918. Kružanj – 1945. Ivan-Sedlo)

Tomo L. CVIJETIĆ  (1910. Nevesinje – 1944. kod Blagaja)

Marijan A. CVITKOVIĆ  (1921. Polog – 1945. Slovenska Bistrica)

Slavko S. CVITKOVIĆ  (1914. Polog – 1945. Slovenska Bistrica)

 

Križan I. ČAVAR  (1905. Polog – 1945. Gospić)

Šaćir I. ČELEBIĆ  (1922. Mostar – 1943. Ovojci)

Esad S. ČERKIĆ  (1926. Mostar – 1944. Zagreb)

Muhamed S. ČERKIĆ  (1919. Mostar – 1942. Zaborani)

Jusuf M. ČEVRO, narodni heroj  (1914. Mostar – 1941. Mostar)

Enver S. ČUČAK  (1921. Mostar – 1942. Bijelo Polje)

Salko S. ČUKUR  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

Dušan S. ČULAJEVIĆ  (1904. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

 

Adil A. ĆATIĆ  (1924. Mostar – 1943. Doli)

Hivzija M. ĆATIĆ  (1917. Mostar – 1942. Bijele Vode)

Mugdim A. ĆATIĆ  (1921. Mostar – 1942. Mostar)

Miladin M. ĆEĆEZ  (1919. Mostar – 1941. Lepoglava)

Mehmed M. ĆEMAL  (1929. Mostar – 1945. Sarajevo)

Mubera M. ĆEMALOVIĆ  (1920. Mostar – 1944. Jasenovac)

Muhamed O. ĆEMALOVIĆ  (1923. Mostar – 1945. Buna)

Mustafa A. ĆEMALOVIĆ, narodni heroj  (1923. Mostar – 1943. Mostar)

Omer A. ĆEMALOVIĆ  (1919. Mostar – 1943. Sutjeska)

Ahmet A. ĆIŠIĆ  (1888. Mostar – 1944. Mostar)

Alija S. ĆIŠIĆ  (1920. Mostar – 1943. Mostar)

Dragi S. ĆIŠIĆ  (1922. Mostar – 1945. Jesenice)

Husref H. ĆIŠIĆ  (1909. Mostar – 1942. Viduša)

Ibrahim M. ĆIŠIĆ  (1923. Mostar – 1944. Dahau)

Ibrahim S. ĆIŠIĆ  (1920. Mostar – 1943. Mudrike)

Mithad H. ĆIŠIĆ  (1924. Mostar – 1943. Sutjeska)

Mujo S. ĆIŠIĆ  (1911. Mostar – 1943. Hutovo)

Nazif M. ĆIŠIĆ  (1921. Mostar – 1942. Ratkamen)

Remzija S. ĆIŠIĆ  (1923. Mostar – 1942. Bijela)

Safet A. ĆIŠIĆ  (1928. Mostar – 1945. Lašva)

Nikola R. ĆORIĆ  (1926. Prigrađani – 1945. Ivan-Sedlo)

Žarko R. ĆORLUKA  (1921. Pijesci – 1944. Lokve)

Desimir K. ĆUK  (1906. Mostar – 1943. Sutjeska)

Mehmed A. ĆUMURIJA (1910. Mostar – 1945. Sarajevo)

Ekrem O. ĆURIĆ  (1927. Mostar – 1943. Mostar)

Omer V. ĆURIĆ  (1923. Humilišani – 1944. Čepovan)

Radomir N. ĆURKOVIĆ  (1925. Jajce – 1944. Glamoč)

 

(Nastavlja se)
18.12.2010.

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 2. dio

Nastavak spiska imena palih boraca i antifašista za koje je ovaj veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

 

Ikonija J. DABARČIĆ  (1922. Nevesinje – 1944. Sarajevo)

Enver S. DADIĆ  (1916. Mostar – 1945. kod Jajca)

Anđelko Đ. DAKIĆ  (1920. Nevesinje – 1941. Mostar)

Rafo S. DANON  (1913. Mostar – 1942. Nevesinje)

Ćamil S. DELIĆ  (1920. Mostar – 1945. Jasenovac)

Džemal S. DELIĆ  (1921. Mostar – 1943. Ovojci)

Nazif A. DELIĆ  (1909. Mostar – 1944. Dahau)

Zemka H. DELIĆ  (1918. Mostar – 1945. Sarajevo)

Dževad M. DEMIROVIĆ  (1927. Mostar – 1945. Ljubljana)

Munevera M. DEMIROVIĆ  (1927. Mostar – 1943. Mostar)

Muzafer H. DERONJA  (1924. Mostar – 1943. Ovojci)

Hakija A. DERVIŠKADIĆ  (1920. Nevesinje – 1943. Sutjeska)

Šefkija A. DERVIŠKADIĆ  (1922. Nevesinje – 1943. Fojnica)

Afan S. DIZDAR  (1921. Mostar – 1944. Doljani)

Ahmet A. DIZDAR  (1905. Mostar – 1942. Norveška)

Hasan A. DIZDAR  (1912. Mostar – 1944. Trusina)

Hamdija S. DIZDAREVIĆ  (1923. Mostar – 1943. Ovojci)

Ibro I. DIZDAREVIĆ  (1923. Mostar – 1942. Bijela)

Aleksandar M. DOBRIĆ  (1924. Mostar – 1944. Zagreb)

Janko R. DOŠLO  (1924. Vrapčići – 1945. Pazarić)

Alija J. DRAČE  (1922. Mostar – 1943. Kamena)

Džemal O. DRAGNIĆ  (1920. Mostar – 1941. Glavatičevo)

Ahmet H. DRLJEVIĆ  (1922. Mostar – 1942. Šibenik)

Meho S. DRLJEVIĆ  (1907. Blagaj – 1944. Jasen)

Salko H. DUGALIĆ  (1925. Mostar – 1945. Sarajevo)

Šefko H. DUGALIĆ  (1920. Mostar – 1943. Bijela)

Hajrudin M. DVIZAC  (1914. Mostar – 1944. Zenica)

 

Ibrahim A. DŽAFEROVIĆ  (1920. Gacko – 1942. Dramiševo)

Nazif A. DŽEPO  (1924. Mostar – 1943. Kamena)

Vinko I. DŽIDIĆ  (1913. Mostar – 1942. Mamula)

Fatima A. DŽINOVIĆ  (1925. Mostar – 1945. Pazarić)

Muhamed DŽUDŽA  (1905. Mostar – 1941. Sarajevo)

 

Mahmut I. ĐIKIĆ  (1916. Mostar – 1941. Kifino Selo)

Zehra J. ĐILITOVIĆ  (1925. Mostar – 1943. Jablanica)

Salko ĐONKO  (1923. Mostar – 1944. Dreževica)

Ahmet O. ĐOZLIĆ  (1918. Mostar – 1944. Jasenica)

Esad O. ĐOZLIĆ  (1924. Mostar – 1945. Trst)

Atif A. ĐUKIĆ  (1922. Mostar – 1944. Grušća)

Ibrahim H. ĐUKIĆ  (1923. Mostar – 1943. Ovojci)

Mehmed J. ĐUKIĆ  (1921. Mostar – 1943. Ljubomir)

Omer H. ĐUKIĆ  (1925. Mostar – 1943. Ovojci)

Ramiza J. ĐUKIĆ  (1919. Mostar – 1943. Sutjeska)

Salem M. ĐUKIĆ  (1917. Mostar – 1944. Zenica)

Salih J. ĐUKIĆ  (1926. Mostar – 1943. Borci)

Danilo M. ĐURASOVIĆ  (1927. Raštani – 1945. Konjic)

Novica M. ĐURASOVIĆ  (1922. Raštani – 1945. Odžak)

 

Abduselam M. ELEZOVIĆ  (1924. Mostar – 1943. Ovojci)

Esad S. ELEZOVIĆ  (1924. Mostar – 1945. Jasenovac)

Ramiza A. ELEZOVIĆ  (1926. Mostar – 1945. Bihać)

Zijo S. ELEZOVIĆ  (1913. Mostar – 1945. Sarajevo)

Evald S. ERLIH  (???? ???? - ???? ????)

 

Omer M. FAZIL  (1909. Mostar – 1945. Sarajevo)

Hatidža A. FAZLINOVIĆ  (1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Džemal M. FEJIĆ  (1917. Mostar – 1945. Čapljina)

Ešref M. FEJIĆ  (1923. Mostar – 1943. Đajići)

Samija M. FEJIĆ-KRAJINA  (1909. Mostar – 1944. Jasenovac)

Šefko M. FEJIĆ  (1915. Mostar – 1942. Sipnica kod Bileće)

Jerko N. FERTILIO  (1925. Mostar – 1944. Trebinje)

Osman S. FETIĆ  (1923. Jare – 1944. Razići)

Ramiza R. FORIĆ  (1924. Nevesinje – 1943. Mostar)

Asim H. FRENJO  (1920. Mostar – 1943. Porim)

Rifat H. FRENJO, narodni heroj  (1923. Mostar – 1943. Sutjeska)

Ibro M. FRKO  (1923. Mostar – 1942. Mrkonjić-Grad)

 

Mitar S. GAČIĆ  (1922. Žitomislići – 1944. Trusina)

Branko N. GAŠIĆ  (1923. Bačevići – 1943. Sutjeska)

Vaso R. GAŠIĆ  (1913. Bačevići – 1942. Vrdolje)

Stevo U. GATALO  (1921. Potoci – 1942. Potoci)

Imšir I. GIGIĆ  (1890. Mostar – 1941. Lepoglava)

Mirko M. GLAVAŠ  (1920. Hodbina – 1944. Kamena)

Mustafa S. GLAVOVIĆ  (1905. Mostar – 1945. Sarajevo)

Salko O. GLAVOVIĆ  (1895. Kuti-Livač – 1945. Kuti-Livač)

Radojka R. GNJATIĆ-IVANIŠEVIĆ  (1918. Mostar – 1944. Ovojci)

Anđelko E. GOATTI  (1893. Mostar – 1943. Ovojci)

Novica M. GOLO  (1921. Bačevići – 1945. Ivan-Sedlo)

Ranko Š. GOLO  (1926. Mostar – 1944. Vilenjaci)

Kasim S. GOLOŠ  (1928. Blagaj – 1945. Ivan-Sedlo)

Mujo H. GOLOŠ  (1921. Vranjevići – 1944. Gnjilo Brdo)

Mujo M. GOLOŠ  (1922. Blagaj – 1945. Logatec)

Omer A. GOLUBIĆ  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Halil H. GOSTO  (1925. Gnojnice – 1945. Ostrožac)

Milan S. GOVEDARICA  (1907. Mostar – 1941. Mostar)

Salko M. GOZO  (1908. Mostar – 1944. Sarajevo)

Osman D. GREBO  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Avdo A. GUŠIĆ  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

 

Emina H. HAĆAM  (1918. Bratunac – 1943. Sutjeska)

Mithad H. HAĆAM, narodni heroj  (1917. Bratunac – 1942. Konjuh)

Nedžad H. HAĆAM  (1920. Lukavac – 1942. Glavatičevo)

Ćamil M. HADŽAJLIĆ  (1907. Mostar – 1943. Ovojci)

Nusret M. HADŽIĆ  (1916. Mostar – 1945. Sarajevo)

Rizah S. HADŽIMAHMUTOVIĆ  (1920. Mostar – 1943. Kamena)

Kemal A. HADŽIMAHOVIĆ  (1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Ibrahim A. HADŽIMUSIĆ  (1912. Mostar – 1943. Ostrožac)

Ahmet O. HADŽIOMEROVIĆ  (1920. Mostar – 1943. Meka Gruda, Plana)

Jusuf A. HADŽIOMEROVIĆ  (1914. Mostar – 1943. Sutjeska)

Muhamed M. HADŽIOMEROVIĆ  (1918. Mostar – 1942. Dramiševo)

Arif S. HADŽISELIMOVIĆ  (1924. Mostar – 1945. Jasenice)

Hasan I. HAJDO  (1910. Mostar – 1942. Blaca)

Hilmija A. HAKALO  (1920. Mostar – 1943. Sutjeska)

Muhamed O. HOJLAŠ  (1921. Mostar – 1942. Česim)

Rudolf HROZNIČEK  (1904. Mostar – 1942. Jasenovac)

Mujo I. HUBANA  (1916. Humilišani – 1942. Glavatičevo)

Velija O. HUJDUR  (1912. Mostar – 1941. Lepoglava)

Esad M. HUMO  (1925. Mostar – 1943. Dubrave)

Mustafa M. HUMO  (1910. Mostar – 1941. Lepoglava)

Alija M. HUSAGIĆ  (1914. Blagaj – 1943. Kaluđer-Vode)

Omer A. HUSIĆ  (1924. Kružanj – 1945. Ilirska Bistrica)

Alija I. HUSKOVIĆ  (1924. Mostar – 1945. Štajerska)

Meho I. HUSKOVIĆ  (1905. Mostar – 1943. Ovojci)

Mustafa I. HUSKOVIĆ  (1917. Mostar – 1941. kod Nevesinja)

Nazif S. HUSKOVIĆ  (1926. Mostar – 1943. Prozor)

Meho S. HUSNIĆ  (1920. Mostar – 1943. Sutjeska)

Šerif R. HUSREFOVIĆ  (1921. Mostar – 1941. Gornji Milanovac)

 

Smajo M. IBRULJ  (1922. Ljubuški – 1943. Ovojci)

Gavrilo A. ILIĆ  (1922. Mostar – 1944. Pohorje)

Franjo F. INTIHAR  (1909. Zagreb – 1943. Ausburg)

Enes M. ISIĆ  (1928. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Huso D. ISIĆ  (1915. Gnojnice – 1945. Istra)

Meho S. ISIĆ  (1915. Gnojnice – 1945. Istra)

Omer O. ISIĆ  (1925. Gnojnice – 1945. Istra)

Salih R. ISLAMOVIĆ  (1910. Prozor – 1944. Bengazi)

Milan R. IVANIŠEVIĆ  (1921. Nevesinje – 1943. Travnik)

Spaso Đ. IVANIŠEVIĆ  (1921. Ortiješ – 1945. Blažuj)

Milena V. IVELJA  (1928. Mostar – 1945. Umoljani)

Milan V. IVETIĆ  (1909. Mostar – 1942. Bijela)

 

(Nastavlja se)
18.12.2010.

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 3. dio

Nastavak spiska imena palih boraca i antifašista za koje je ovaj veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

 

Eneza A. JAKIROVIĆ  (1929. Mostar – 1945. Sušak)

Hasan O. JAKIROVIĆ  (1923. Mostar – 1944. Bivolje Brdo)

Safet D. JAKUPOVIĆ  (1927. Mostar – 1943. Šumanci)

Đorđo D. JANJALIJA  (1919. Mostar – 1943. Ovojci)

Pero D. JANJALIJA  (1913. Mostar – 1943. Ovojci)

Luka Š. JANJIĆ  (1922. Raška Gora – 1945. Trst)

Mila S. JANJIĆ  (1924. Raška Gora – 1944. Kruševica)

Nada U. JANJIĆ  (1929. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Petar T. JANJIĆ  (1920. Bogodol – 1945. Otok Cres)

Simo M. JANJIĆ  (1924. Raška Gora – 1944. Podorašac)

Stojan M. JANJIĆ  (1921. Raška Gora – 1945. Ilirska Bistrica)

Ćamila A. JELIN-DELIĆ  (1907. Mostar – 1944. Jasenovac)

Husein A. JERKOVIĆ  (1920. Mostar – 1945. Lađevac)

Jusuf A. JERKOVIĆ  (1925. Mostar – 1943. Sutjeska)

Krsto M. JOKANOVIĆ  (1925. Malo Polje – 1945. Ivan-Sedlo)

Smajil A. JUGO  (1919. Mostar – 1943. Ovojci)

Ekrem A. JUSUFOVIĆ  (1922. Mostar – 1942. Janjina)

 

Vejsil A. KAJAN  (1924. Blagaj – 1945. Konjic)

Branko M. KAJGO  (1924. Gubavica – 1944. Hurgud)

Slavko L. KAJGO  (1926. Hodbina – 1944. Rabina)

Džemal A. KAJTAZ  (1912. Mostar – 1943. Stara Gradiška)

Husnija Š. KANJE  (1921. Mostar – 1942. Janjina)

Mustafa M. KANJE  (1910. Mostar – 1942. Janjina)

Salih S. KANJE  (1916. Mostar – 1943. Dahau)

Meho S. KAPIĆ  (???? ???? - ???? ????)

Ahmet M. KARA  (1922. Gubavica – 1945. Vilenjaci)

Zdenka M. KARAČIĆ  (1927. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Izeta O. KARADŽA  (1927. Mostar – 1945. Bihać)

Božidar T. KARAN  (1910. Mostar – 1941. Mostar)

Hašmeta M. KARIĆ  (1927. Mostar – 1945. Otok Krk)

Mehmed M. KARIĆ  (1920. Mostar – 1945. Zavidovići)

Mileva I. KARIŠIK  (1926. Vareš – 1944. Mostar)

Asim O. KASUMAČIĆ  (1924. Mostar – 1945. Bihać)

Hajrudin S. KATICA  (1921. Mostar – 1941. Gospić)

Hilmija A. KATICA  (1926. Mostar – 1944. Grušća)

Ibro M. KAZAZIĆ  (1913. Mostar – 1943. Ovojci)

Nafik S. KAZAZIĆ  (1921. Mostar – 1943. Ovojci)

Osman O. KAZAZIĆ  (???? Mostar - ???? ????)

Muhamed H. KEBO  (1920. Mostar – 1945. Kiseljak)

Omer B. KLJAKO  (1912. Nevesinje – 1942. Konjic)

Anđa I. KNEŽEVIĆ  (1911. Prozor – 1944. Jasenovac)

Drago D. KNEŽIĆ  (1922. Mostar – 1942. Viduša)

Luka D. KNEŽIĆ  (1912. Mostar – 1943. Šćit)

Slavko R. KNEŽIĆ  (1921. Hodbina – 1945. Ivan-Sedlo)

Rizvo I. KOLIČIĆ  (1924. Kokorina – 1945. Ivan-Sedlo)

Pašo M. KOLUDER  (1902. Mostar – 1945. Sarajevo)

Hana S. KOLUKČIJA  (1923. Mostar – 1942. Stara Gradiška)

Šefkija M. KOMADINA  (1907. Mostar – 1943. Ovojci)

Mihajlo E. KON  (1924. Mostar – 1945. kod Bihaća)

Mirko P. KONJEVOD  (1924. Mostar – 1943. Ovojci)

Branko V. KOSJERINA  (1907. Trebinje – 1942. Česim)

Dušan S. KOSTADINOVIĆ  (1908. Mostar – 1942. Lipete)

Hasan O. KOTLICA  (1921. Mostar – 1942. Pale)

Borivoje R. KOVAČEVIĆ  (1924. Mostar – 1941. Mostar)

Jefto KOVAČEVIĆ  (1894. Nevesinje – 1942. Nevesinje)

Mira R. KOVAČEVIĆ  (1920. Mostar – 1944. Aleksandrovac)

Mirko J. KOVAČEVIĆ  (1928. Mostar – 1944. Nevesinje)

Radoslav M. KOVAČEVIĆ  (1919. Nevesinje – 1941. Svilajnac)

Radojka S. KRČMAR  (1925. Varaždin – 1943. Kočevje)

Bosa I. KRČUM  (1907. Mostar – 1943. Svilajnac)

Hasan M. KRESO  (1903. Mostar – 1941. Lepoglava)

Hatidža M. KRESO  (1924. Mostar – 1945. Bihać)

Hilmija H. KRESO  (1900. Mostar – 1945. Zagreb)

Ismet A. KRESO  (1917. Mostar – 1944. Krstac)

Mustafa M. KRESO  (1914. Mostar – 1943. Dramiševo)

Ivan A. KREŠIĆ  (1921. Mostar – 1943. Mostar)

Jozo J. KREŠIĆ  (1914. Sovići – 1945. Trst)

Salko R. KRHAN  (1923. Gnojnice – 1945. Ostrožac)

Ejub S. KRPO  (1922. Mostar – 1944. Đanići)

Husref S. KRPO  (1912. Mostar – 1942. Viduša)

Hasnija O. KRUŠKONJA  (1925. Mostar – 1944. Mostar)

Đorđe V. KUIĆ  (1929. Mostar – 1945. Istra)

Ludvig I. KUJUNDŽIĆ  (1918. Mostar – 1943. Maršun)

Halil N. KUKO  (1922. Prigrađani – 1945. Ostrožac)

Omer O. KUKO  (1906. Prigrađani – 1945. Čabar)

Aleksandar T. KULJIĆ  (1924. Mostar – 1945. Karlovac)

Jusuf M. KUPUSIJA  (1921. Mostar – 1945. Sv. Katarina)

Svetko S. KURTEŠ  (1924. Kuti-Livač – 1945. Ivan-Sedlo)

Veljko D. KUZMAN  (1924. Pijesci – 1944. Čvaljina)

 

Suzana Š. LAKATOŠ  (1922. Novi Sad – 1942. Glavatičevo)

Enver S. LAKIŠIĆ  (1920. Mostar – 1943. Visoko)

Mustafa A. LAKIŠIĆ  (1914. Mostar – 1943. Žuglići)

Pero V. LAŽETIĆ  (1921. Mostar – 1942. Dramiševo)

Sulejman S. LEHO  (1921. Blagaj – 1942. Jasenovac)

Jakov S. LEVI  (1901. Sarajevo – 1941. Jasenovac)

Leon A. LEVI  (1922. Sarajevo – 1943. Sutjeska)

Omer I. LIVNJAK  (1921. Mostar – 1944. Vlahović)

Jovo Đ. LUČIĆ  (1920. Hodbina – 1944. Kamena)

Alija R. LULIĆ  (1911. Vranjevići – 1944. Vranjevići)

 

Muhamed R. LJUBOVIĆ  (1912. Mostar – 1944. Gacko)

Mahmut A. LJUBUNČIĆ  (1918. Glamoč  - 1943. Bišina)

 

Hasan A. MACIĆ  (1927. Prigrađani – 1945. Kiseljak)

Hasan S. MACIĆ  (1903. Mostar – 1943. Mostar)

Rade M. MAJSTOROVIĆ  (1913. Mostar – 1941. Lepoglava)

Meho I. MAKSUMIĆ  (1922. Kružanj – 1945. Ivan-Sedlo)

Omer A. MAKSUMIĆ  (1915. Kružanj – 1943. Dolovi)

Jusuf J. MALKOČ  (1906. Mostar – 1943. Ovojci)

Alija M. MARIĆ  (1925. Dobrč – 1945. Bihać)

Bajro D. MARIĆ  (1920. Podvelež – 1945. Ivan-Sedlo)

Dr Zvonko MARIĆ  (???? Mostar – 1942. Herceg-Novi)

Žarko Đ. MARIĆ  (1926. Mostar – 1944. Čapljina)

Franjo N. MARKIĆ  (1918. Mostar – 1942. Andrijevica)

Pero J. MARKULIN  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

Husein H. MASLIĆ  (1923. Mostar – 1943. Mostar)

Remzija O. MASLO  (1922. Mostar – 1945. Bihać)

Desa R. MASTILOVIĆ  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Dragutin R. MASTILOVIĆ  (1914. Mostar – 1941. Sarajevo)

Ante N. MATIĆ  (1923. Mostar – 1944. Kreševo)

Ljubo I. MATKOVIĆ  (1924. Bogodol – 1945. Bradina)

Milan G. MATKOVIĆ  (1923. Malo Polje – 1945. Postojna)

Mirko R. MATRAK  (1914. Gnojnice – 1943. Sutjeska)

Nikola M. MATRAK  (1923. Gnojnice – 1945. Ivan-Sedlo)

Risto J. MATRAK  (1920. Gnojnice – 1944. kod Sarajeva)

Tomo V. MEDAN  (1926. Ortiješ – 1944. Pijesci)

Rudolf F. MEDVEŠEK  (1913. Mostar – 1943. Lička Kapela)

Mira I. MEDVEŠEK  (1917. Mostar – 1944. Sarajevo)

Alija I. MEHIĆ  (1927. Prigrađani – 1945. Tržič)

Esad A. MEHIĆ  (1923. Mostar – 1945. Bihać)

Osman S. MEHIĆ  (1922. Mostar – ???? ????)

Zajko Š. MEHIĆ  (1887. Mostar – 1945. Stara Gradiška)

Đulsa O. MEHMEDOVIĆ  (1925. Mostar – 1944. Jajce)

Ahmet D. MEMIĆ  (1920. Kružanj – 1945. Ivan-Sedlo)

Omer M. MESIHOVIĆ  (1906. Ljubuški – 1944. Jasenovac)

Svetko J. MIČEVIĆ  (1923. Žitomislići – 1944. Gacko)

Milorad M. MIČIĆ  (1923. Mostar – 1945. Bihać)

Staka J. MIČKOVIĆ  (1924. Mostar – 1943. Ljeskov Dub)

Dr Ivica J. MILAKOVIĆ  (1893. Sarajevo – 1944. Mostar)

Ismet M. MILAVIĆ  (1908. Mostar – 1941. Narvik)

Mustafa F. MILAVIĆ  (1921. Mostar – 1945. Mostar)

Salko S. MILAVIĆ  (1920. Mostar – 1943. Slovenija)

Marica M. MILETIĆ  (???? Mostar - ???? ????)

Mile Z. MILETIĆ  (1924. Mostar – 1942. Mostar)

Pava J. MILETIĆ  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

Zvonko N. MILETIĆ  (1923. Mostar – 1944. Zagreb)

Danilo R. MILIĆEVIĆ  (1919. Hrgud – 1943. Sutjeska)

Krunoslav R. MILIĆEVIĆ  (1923. Mostar – 1943. Ovojci)

Nikola M. MILIĆEVIĆ  (1925. Mostar – 1944. Grušća)

Risto V. MILIĆEVIĆ  (1921. Mostar – 1942. Zvijerina)

 

(Nastavlja se)
18.12.2010.

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 4. dio

Nastavak spiska imena palih boraca i antifašista za koje je ovaj veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

 

Sreten MILJAK  (???? Mostar – 1943. Sutjeska)

Mustafa F. MIRICA  (1919. Mostar – 1943. Gacko)

Esad J. MIŠIĆ  (1924. Mostar – 1943. Zijemlje)

Muhamed A. MOMIĆ  (1885. Mostar – 1943. Nevesinje)

Mevludin H. MORIĆ  (1930. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Asim R. MRGAN  (1923. Mostar – 1944. Doboj)

Alija H. MRKONJIĆ  (???? Mostar – 1945. Sarajevo)

Salko I. MRKONJIĆ  (1923. Mostar - ???? ????)

Dušan J. MUČIBABIĆ  (1907. Mostar – 1941. Mostar)

Mugdeta M. MUJAN  (1927. Mostar – 1944. Grušća)

Vahida V. MUJAN  (1928. Mostar – 1944. Grušća)

Derviš M. MUJIĆ  (1922. Mostar – 1945. Jasenovac)

Dr Safet I. MUJIĆ, narodni heroj  (1908. Mostar – 1942. Zabrđe)

Salko M. MUSLIBEGOVIĆ  (1897. Mostar – 1943. Mostar)

Abdurahman A. MUSTAFIĆ  (1910. Blagaj – 1945. Prozor)

Reuf B. MUTNICA  (1921. Mostar – 1943. Banja Luka)

 

Života S. NEIMAROVIĆ  (1920. Mostar – 1942. Bileća)

Ibro M. NEZIROVIĆ  (1926. Humilišani – 1945. Tržič)

Mehmed A. NOŽIĆ  (1926. Mostar – 1945. Otok Krk)

Osman A. NOŽIĆ  (1924. Mostar – 1943. Ovojci)

 

Šefik O. OBAD, narodni heroj  (1923. Blagaj – 1943. Sutjeska)

Halil M. OMANOVIĆ  (1926. Humilišani – 1945. Bihać)

Mehmed A. OMERAGIĆ  (1917. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

Mirko J. ONEŠČUK  (1923. Grude – 1943. Ljubija)

Sofija J. ONEŠČUK  (1926. Grude – 1944. Grušća)

Dr Asim A. OPIJAČ  (1896. Stolac – 1945. Jasenovac)

Zvonimir J. ORLIĆ  (1910. Pula – 1942. Ostrožac)

Alija H. ORUČ  (1921. Mostar – 1945. Mostar)

Hasan H. ORUČEVIĆ  (1914. Mostar – 1943. Nevesinje)

Zdravko R. OSTOJIĆ  (1923. Mostar – 1943. Slovenija)

 

Selim O. PAJEVIĆ  (1927. Mostar – 1944. Sarajevo)

Ethem S. PALA  (1923. Mostar – 1945. Sarajevo)

Ibrahim S. PALA  (1924. Mostar – 1943. Čičevo)

Mehmed M. PALA  (1921. Mostar – 1943. Ovojci)

Šaćir M. PALATA  (1914. Mostar – 1941. Borci, Konjic)

Drago D. PALAVESTRA  (1925. Mostar – 1943. Mostar)

Savo S. PALAVESTRA  (1926. Gnojnice – 1945. Dubrave)

Džemal D. PAŠIĆ  (1928. Gacko – 1945. Trnovo)

Emir Z. PAŠIĆ  (1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Mustafa I. PAŠIĆ  (1906. Mostar – 1942. Ribari)

Zvonko D. PAUŠEK  (1920. Mostar – 1943. Crna Gora)

Dejan D. PAVIĆ  (1926. Mostar – 1944. Nevesinje)

Marta R. PAVIĆ  (1926. ???? – 1943. Kamena)

Avdija M. PAVLOVIĆ  (1902. Mostar – 1943. Ovojci)

Ljubo N. PAVLOVIĆ  (1926. Mostar – 1944. Brasina)

Muhamed H. PECIĆ  (1908. Mostar – 1945. Sarajevo)

Muhamed S. PEKUŠIĆ  (1924. Trebinje – 1944. Jasenovac)

Tatjana L. PEŠKO  (1923. Mostar – 1941. Mostar)

Ibro A. PEZO  (1920. Mostar – 1942. Špiljani)

Salko M. PEZO  (1921. Mostar – 1943. Sutjeska)

Rade N. PIČETA  (1912. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

Milorad B. PIKULA  (1924. Mostar – 1943. Bijela)

Ahmet S. PINTUL, narodni heroj  (1922. Mostar – 1943. Džepa)

Salem A. PINTUL  (1927. Mostar – 1944. Baljci)

Božo K. PIŠTALO  (1912. Prigrađani – 1942. Foča)

Halil M. POLČIĆ  (1902. Jasenjani – 1943. Jasenjani)

Dejan M. POPOVIĆ  (1910. Mostar – 1941. Mostar)

Vera M. POPOVIĆ  (1911. Mostar – 1941. Mostar)

Branko N. PRERAD  (1922. Hodbina – 1943. Hodbina)

Slavko S. PRSTOJEVIĆ  (1922. Nevesinje – 1942. Čučug)

Đuro L. PUDAR  (1919. Pijesci – 1944. Mišljen)

Mirko M. PUDAR  (1921. Pijesci – 1941. Miholjača)

Omer Saliha PUZIĆ  (1926. Mostar – 1943. Ribnica)

Omer Sule PUZIĆ  (1931. Mostar – 1945. Mostar)

Sabrija S. PUZIĆ  (1921. Mostar – 1943. Žuglići)

Teofik A. PUZIĆ  (1914. Mostar – 1943. Ovojci)

 

Miloš R. RACO  (1913. Mostar – 1942. Glavatičevo)

Jovan L. RAČIĆ  (1895. Zijemlje – 1944. Zaborani)

Stevo J. RAČIĆ  (1922. Zijemlje – 1944. Gubavica)

Borivoje P. RADAN  (1923. Mostar – 1943. Kamena)

Lazo T. RADIŠIĆ  (1896. Mostar – 1944. Stara Gradiška)

Meho D. RAHIMIĆ  (1915. Pijesci – 1943. Sutjeska)

Ibrahim S. RALJEVIĆ  (1918. Mostar – 1945. Jasenovac)

Muhamed A. RALJEVIĆ  (1923. Mostar – 1945. Sarajevo)

Mustafa A. RALJEVIĆ  (1926. Mostar – 1945. Jasenovac)

Besim M. RAMIĆ  (1927. Mostar – 1945. Bihać)

Ivan A. RAMLJAK  (1916. Polog – 1945. Podorašac)

Ahmet S. REBAC  (1911. Mostar – 1945. Sarajevo)

Husnija M. REBAC  (1918. Mostar – 1942. Mostar)

Husnija S. REBAC  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

Mehmed S. REBAC  (1915. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Remzija M. REBAC  (1908. Mostar – 1944. Jasenovac)

Mustafa M. REPAK  (1920. Mostar – 1942. Dramiševo)

Miralem M. RIBICA  (1920. Mostar – 1943. Mostar)

Ekrem A. RIĐANOVIĆ  (1923. Mostar – 1943. Sutjeska)

Alija A. RIZIKALO  (1924. Mostar – 1943. Mostar)

Savo Č. ROMOVIĆ  (1914. Nevesinje – 1944. Nevesinje)

Dušan V. RUPAR  (1919. Hodbina – 1942. Bakračuša)

 

Bisera M. SALAHOVIĆ  (1924. Trebinje – 1942. Zvijerina)

Đorđe S. SALATIĆ  (1899. Nevesinje – 1941. Mostar)

Alija H. SALKOVIĆ  (1913. Mostar – 1943. Ovojci)

Salem A. SALKOVIĆ  (1923. Mostar – 1945. Sarajevo)

Gojko A. SAMARDŽIĆ  (1923. Mostar – 1943. Sutjeska)

Ives V. SAMARDŽIĆ  (1925. Mostar – 1945. Sarajevo)

Džemila P. SARIĆ  (1920. Avtovac – 1944. Stara Gradiška)

Kasim N. SARIĆ  (1925. Mostar – 1944. Prozor)

Smail H. SARIĆ  (???? Mostar - ???? Bileća)

Jovo D. SAVIĆ  (1917. Bačevići – 1944. Mostar)

Petko D. SAVIĆ  (1925. Bačevići – 1943. Sutjeska)

Žarko M. SAVIĆ  (1923. Bačevići – 1943. Prebilovci)

Ahmet A. SEFIĆ  (1918. Mostar – 1941. Ovojci)

Muriz O. SEFIĆ  (1925. Mostar – 1944. Zijemlje)

Šerif A. SEFIĆ  (???? Mostar - ???? ????)

Mujo S. SELIMHODŽIĆ  (1908. Mostar – 1943. Mostar)

Salko A. SKANDO  (1921. Mostar – 1944. Mostar)

Milorad V. SKIBA  (1926. Mostar – 1944. Trusina)

Salem A. SKIKIĆ  (1922. Mostar – 1942. Konjic)

Salko A. SKIKIĆ  (1914. Mostar – 1945. Sv. Katarina)

Bogdan L. SKOČAJIĆ  (1921. Blagaj – 1942. kod Bileće)

Božo M. SKOČAJIĆ  (1922. Nevesinje – 1943. Mostar)

Dragoljub Đ. SKOČAJIĆ  (1925. Blagaj – 1945. Ivan-Sedlo)

Esad M. SLIPIČEVIĆ  (1922. Mostar – 1943. Brđani)

Dr Vjekoslav N. SLOVINIĆ  (1903. Brač – 1944. Jasenovac)

Vasilije S. SORAJIĆ  (1921. Mostar – 1941. Mostar)

Josip I. SOSA  (1912. Grude – 1943. Lištica)

Ahmet M. SPUŽIĆ  (1922. Mostar – 1944. Kušići)

Ranko R. SRNA  (1921. Mostar – 1945. Istra)

Ljubo STAJIĆ  (???? Mostar – 1944. Jarše)

Branko N. SUDAR  (1927. Bačevići – 1945. Bišina)

Danilo M. SUDAR  (1915. Bačevići – 1944. Mostar)

Jovo R. SUDAR  (1924. Bačevići – 1943. Sutjeska)

Vlado L. SUDAR  (1927. Bačevići – 1944. Vilusi)

Žarko S. SUDAR  (1925. Bačevići – 1944. Bileća)

Kemal I. SULEJMANOVIĆ  (1922. Mostar – 1944. Jasenovac)

 

Mehmed H. ŠABIĆ  (1901. Mostar – 1941. Gospić)

Smail H. ŠABIĆ  (1927. Mostar – 1944. Gorica)

Rašid A. ŠAHINAGIĆ  (1919. Nevesinje – 1945. Vrhnika)

Nebojša Š. ŠAIN  (1924. Mostar – 1944. Beograd)

Mehmed S. ŠAPUH  (1922. Mostar – 1942. Bijela)

Safet S. ŠAPUH  (1923. Mostar – 1944. Jasenovac)

Elefif S. ŠARAN  (1921. Mostar – 1942. Bijela)

Alija M. ŠARIĆ  (1921. Mostar – 1945. Čapljina)

Džemšid H. ŠARIĆ  (1912. Mostar – 1941. Dubrave)

Hidajet H. ŠARIĆ  (1924. Mostar – 1942. Dramiševo)

Ismet H. ŠARIĆ  (1915. Mostar – 1942. Breza)

Kemal A. ŠARIĆ  (1921. Mostar – 1943. Blace)

Nijaz H. ŠARIĆ  (1909. Mostar – 1943. Sutjeska)

 

(Nastavlja se)
18.12.2010.

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 5. dio

Nastavak spiska imena palih boraca i antifašista za koje je ovaj veličanstveni spomenik i izgrađen. Spisak je po abecednom redu prezimena, sa godinom i mjestom rođenja, kao i sa godinom i mjestom pogibije.

 

 

Alija A. ŠEHIĆ  (1926. Grabovica – 1945. Ivan-Sedlo)

Ahmet M. ŠEHOVIĆ  (1919. Mostar – 1943. Brđani)

Salko M. ŠEHOVIĆ  (1917. Mostar – 1942. Dramiševo)

Mujo M. ŠEMIĆ  (1926. Kamena – 1945. Ivan-Sedlo)

Salko S. ŠESTIĆ  (1922. Mostar – 1943. Mostar)

Ahmet A. ŠEVA  (1919. Mostar – 1942. Romanija)

Fatima A. ŠEVA  (1924. Mostar – 1944. Grušća)

Omer A. ŠEVA  (1913. Mostar – 1941. Mostar)

Zijad H. ŠEVA  (1918. Mostar – 1944. Slovenija)

Neda N. ŠIMIĆ  (1921. Mostar – 1942. Zaborani)

Osman O. ŠIŠIĆ  (1920. Mostar – 1944. Grušća)

Ružica M. ŠIŠIĆ  (1924. Mostar – 1945. Istra)

Muhamed H. ŠIŠIRAK  (1920. Mostar – 1943. Ovojci)

Ante M. ŠKEGRO  (1926. Kuti-Livač – 1944. Kožuh)

Aleksa R. ŠKORO  (1920. Bačevići – 1945. Široki Brijeg)
Branko S. ŠKORO  (1925. Bačevići – 1943. Sutjeska)

Jovo S. ŠKORO  (1927. Bačevići – 1945. Ilirska Bistrica)

Marko S. ŠKORO  (1923. Bačevići – 1945. Trst)

Milan Đ. ŠKORO  (1924. Slipčići – 1945. Nevesinje)

Milorad R. ŠKORO  (1924. Slipčići – 1945. Ivan-Sedlo)

Savo M. ŠKORO  (1925. Bačevići – 1945. Trst)

Vasilije V. ŠKORO  (1929. Mostar – 1944. Vrčin, Avala)

Živko S. ŠKORO  (1920. Mostar – 1941. Mostar)

Predrag Lj. ŠKROBIĆ  (1923. Mostar – 1943. Sutjeska)

Omer R. ŠPAGO  (1925. Gnojnice – 1945. Istra)

Vasilije Ž. ŠPARAVALO  (1924. Mostar – 1944. Jasenovac)

Dr Leo ŠTERN  (1907. Sarajevo – 1942. Janjina)

Salko M. ŠUKO  (1919. Mostar – 1945. Sarajevo)

Stjepan S. ŠULENTIĆ  (1914. Mostar – 1942. Bijela)

Cvitan I. ŠUMAN  (1918. Raška Gora – 1943. Sutjeska)

Omer O. ŠUNJE  (1925. Podgorani – 1945. Turija)

Božo B. ŠUPLJEGLAV  (1924. Ortiješ – 1944. Lakiševina)

Mirko M. ŠUPLJEGLAV  (1923. Ortiješ – 1943. Bileća)

 

Muhamed O. TASLAMAN  (1920. Mostar – 1942. Bijela)

Mehmed A. TASO  (1920. Mostar – 1942. Gračanica)

Ilija L. TELEBAK  (1925. Ravni – 1945. Ivan-Sedlo)

Ismet TERZIMEHIĆ  (1908. Tešanj – 1942. Narvik)

Husein S. TIKVEŠA  (1924. Šurmanci – 1944. Grušća)

Zagorka M. TOHOLJ  (1924. Mostar – 1944. Konjic)

Meho H. TOJAGA  (1921. Pijesci – 1945. Kokorina)

Zejna H. TOJAGA  (1903. Nevesinje – 1944. Buna)

Smail A. TOPUZ  (1926. Blagaj – 1945. Logatec)

Vaso P. TOŠIĆ  (1906. Mostar – 1941. Lepoglava)

Avdo O. TRBONJA  (1913. Mostar – 1941. Jasenovac)

Bećir J. TRBONJA  (1919. Mostar – 1944. Konjic)

Jusuf S. TRBONJA  (1924. Mostar – 1945. Mostar)

Omer J. TRBONJA  (1928. Mostar – 1945. Busovača)

Mahmud H. TRČALO  (1922. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Slavko D. TRIFKOVIĆ  (1922. Raštani – 1945. Ostrožac)

Janko M. TRIŠIĆ  (1924. Potoci – 1945. Gubavica)

Ahmet H. TURIĆ  (1921. Mostar – 1944. Nevesinje)

 

Tripo Đ. ULJAREVIĆ  (1922. Mostar – 1942. Herceg-Novi)

Lazar S. UNKOVIĆ  (1896. Mostar – 1941. Mostar)

 

Predrag J. VASIĆ  (1914. Mostar – 1941. Mostar)

Rasim O. VEJZOVIĆ  (1918. Mostar – 1945. Sarajevo)

Kemal A. VELAGIĆ  (1926. Mostar – 1944. Kula)

Omer A. VELAGIĆ  (1923. Mostar – 1945. Igman)

Albina VELIČANIN  (???? ???? - ???? ????)

Ibro O. VEŽIĆ  (1911. Gnojnice – 1945. Kiseljak)

Avdija M. VIĐEN  (1911. Mostar – 1943. Dahau)

Šefik M. VILA  (1920. Mostar – 1942. Janjina)

Dževad H. VRGORA  (1924. Mostar – 1944. Zagreb)

Zijad H. VRGORA  (1926. Mostar – 1943. Ovojci)

Milivoje V. VUČETIĆ  (1922. Čapljina – 1943. Mostar)

Eman M. VUČIJAKOVIĆ  (1927. Mostar – 1945. Sarajevo)

Muhamed H. VUČIJAKOVIĆ  (1905. Mostar – 1945. Sarajevo)

Zdravko VUJADINOVIĆ  (???? ???? – 1944. Prijevorac)

Muhamed D. VUK  (1924. Mostar – 1943. Stara Gradiška)

Danilo A. VUKAJLOVIĆ  (1905. Bileća – 1943. Sutjeska)

Vasko P. VUKIČEVIĆ  (1923. Mostar – 1944. Glavatičevo)

Aleksandar R. VUKOVIĆ  (1910. Mostar – 1944. Drniš)

Branko L. VUKOVIĆ  (1912. Vihovići – 1943. Ub)

Drago P. VUKOVIĆ  (1897. Mostar – 1944. Drvar)

Mladen G. VUKOVIĆ  (1917. Mostar – 1942. Romanija)

Rade G. VUKOVIĆ  (1926. Mostar – 1945. Ivan-Sedlo)

Radojka G. VUKOVIĆ  (1924. Mostar – 1943. Jasenovac)

Slobodan G. VUKOVIĆ  (1919. Mostar – 1941. Ovojci)

Spaso P. VUKOVIĆ  (1922. Mostar – 1944. Čapljina)

Zlatka VUKOVIĆ  (1893. Mostar – 1941. Ovojci)

Živko Lj. VUKOVIĆ  (1922. Mostar – 1942. Borač)

 

Muhamed S. ZAGORČIĆ  (1921. Mostar – 1943. Nevesinje)

Hasan S. ZAHIROVIĆ, narodni heroj  (1919. Mostar – 1943. Kobilja Glava)

Mehmed D. ZALIHIĆ  (1888. Mostar – 1942. Bijela)

Rabija N. ZEKIĆ  (1924. Gacko – 1943. Župa)

Ante S. ZELENIKA  (1922. Mostar – 1943. Mostar)

Ljubo F. ZELENIKA  (1916. Mostar – 1942. Mostar)

Halil H. ZLOMUŠICA  (1922. Banjdol – 1945. Ivan-Sedlo)

Andrija P. ZOVKO  (1924. Polog – 1945. Sv. Katarina)

Ivko P. ZOVKO  (1913. Polog – 1945. Opčine, Trst)

Stojan I. ZOVKO  (1919. Polog – 1943. Lađevice)

Ante A. ZUANIĆ  (1924. Rogatica – 1942. Bjelimići)

Reuf M. ZUPČEVIĆ  (1923. Mostar – 1944. Pohorje)

Tadžudin M. ZUPČEVIĆ  (1926. Mostar – 1945. Tuzla)

Borivoje D. ZUROVAC  (1917. Mostar – 1942. Mamula)

Vukašin D. ZUROVAC  (1911. Mostar – 1942. Lajkovac)

 

Stjepan ŽIVIĆ  (1913. Sao Paolo – 1943. Sutjeska)

Muhamed M. ŽULJEVIĆ  (1922. Mostar – 1943. Sutjeska)

 

 

*NAPOMENA: Ovaj spisak nije konačan, jer je u trenutku štampanja knjižice PARTIZANSKI SPOMENIK U MOSTARU, 10. februara 1980. godine, bila u toku obrada podataka i za druge poginule učesnike u narodnooslobodilačkom ratu.
18.12.2010.

Hasan Zahirović Laca (1920. - 1943.), komandir čete u Mostarskom bataljonu Desete hercegovačke udarne brigade i narodni heroj Jugoslavije

Hasan Zahirović Laca (1920. - 1943.), komandir čete u Mostarskom bataljonu Desete hercegovačke udarne brigade i narodni heroj Jugoslavije. Rođen je 1920. godine u Mostaru.

Potiče iz siromašne zanatlijske porodice. Porodične prilike i očeva nezaposlenost natjerale su njegovu porodicu da se odseli iz Mostara.

Od 1923. do 1933. godine živio je u Sarajevu, gde je završio osnovnu školu i izučio pekarski zanat. Iz Sarajeva, njegova se porodica ponovo vraća u Mostar. Hasan se sve češće nalazio u društvu mostarskih organizovanih radnika i učestvovao u svim njihovim akcijama protiv režima i eksploatacije. U velikim demonstracijama u Mostaru, početkom septembra 1940. godine, nalazio se u prvim redovima.

Pred sam rat, otišao je na odsluženje vojnog roka u Zemun, a poslije kapitulacije jugoslovenske vojske vraća se u Mostar, i radi na sakupljanju oružja i vojne opreme. Sa svojim drugovima prikupljeni materijal sklanja u ilegalne magazine, iz kojih će se kasnije naoružati prvi borci.

Zaposlio se kao radnik u domobranskom vojnom magacinu, odakle je krišom odnosio oružje i opremu za borbu protiv neprijatelja.

Istovremeno je, po zadatku partijske organizacije, radio i na drugim poslovima u okupiranom gradu: unosio je i rasturao letke u italijansku kasarnu, pisao parole po zidovima, svojim smjelim akcijama unosio je nemir i pometnju u neprijateljskim redovima. Napokon, kada mu je zaprijetila opasnost da bude otkriven, zajedno s još nekoliko svojih drugova, Hasan je 3. oktobra 1941. godine upao u domobransku kasarnu, sjeverni mostarski vojni logor, i iz nje izvukao 18 sanduka punicije s po 1.200 mataka, nekoliko pušaka i druge vojne opreme, a zatim sve to prebacio partizanskim borcima.

Novembra 1941. godine, Hasan je stupio u Konjički (mostarski) partizanski odred, koji se nalazio na području Boračkog jezera. Bio je jedan najhrabrijih i najodvažnijih boraca Odreda. Kada je poslije velike borbe, u martu 1942. godine, na Borču, partizanskim odredima u Hercegovini ponestalo municije, iz Operativnog štaba za Hercegovinu stiglo je naređenje Mostarskom bataljonu da municiju pokuša da pribavi iz okupiranog Mostara.S još trojicom drugova, Hasan se dobrovoljno javio za izvršenje ovog zadatka. Iz italijanskog magacina iznijeli su 22 sanduka municije, koja su zatim prebačena na oslobođenu teritoriju.

Hasan Zahirović je više puta išao u pohode rodnom okupiranom gradu, odakle je donosio sanitetski materijal, oružje i municiju. U Mostarskom bataljonu Desete hercegovačke udarne brigade bio je jedan od najveštijih mitraljezaca. Kao komandir čete išao je uvijek prvi, pred svojim borcima, na neprijateljska gnijezda i bunkere. Učestvovao je u svim akcijama udarne desetine, a naročito se istakao u borbama za oslobođenje Žepča i Prozora, početkom 1943. godine, zatim u borbama za Konjic i Bijelu, gde su jake četničke snage imale mnoga i snažna utvrđenja.

Poginuo je u rejonu prevoja Kobilja glava, kod Gacka, 8. aprila 1943. godine, u borbama protiv Italijana i četnika, u kojima je, pored ostalih jedinica Treće udarne divizije učestvovala i glavnina Desete hercegovačke udarne brigade.

Za narodnog heroja proglašen je 26. decembra 1945. godine.


Stariji postovi

Partizansko spomen-groblje - Help to preserve
<< 05/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

NAŠI LINKOVI

NAŠA E-MAIL ADRESA

PROGLASI I OBAVJEŠTENJA
PROGLAS ZA JAVNOST

Podržite nas – javite nam se na naš mail

Pay Pal donacije

Dođite 26. oktobra...

Posjeta Partizanskom 26. oktobra 2010 u 14:00 sati

19. oktobra održan sastanak Gradskog odbora SABNOR-a i Odbora za podršku obnove kompleksa Partizanskog spomenika

Studio 88 - intervju sa Tiborom Vrančićem 20.10.2010.

Sutra velika akcija: Sačuvajmo Partizanski spomenik od daljeg propadanja

Web stranica Inicijativnog odbora za obnovu i očuvanje Partizanskog u Mostaru

RTV MO: Pokrenuta web stranica Inicijativnog odbora za obnovu Partizanskog...

I pored nevremena: Održana akcija čišćenja Partizanskog spomenika u Mostaru

Naša web stranica

RTV MO Fokus: Pogledajte u ponedeljak 8.11. u 20 sati!

U povodu 9. novembra Međunarodnog dana borbe protiv fašizma

Dan borbe protiv fašizma - Spasimo Partizanski spomenik, našu istoriju i ponos

Pogledajte video -- Mostar je jedini grad sa fašističkim ulicama i uništenim antifašističkim spomenikom

Podršku našoj akciji možete poslati putem našeg maila

Tromjesečni izvještaj

International section na našoj web stranici

"Fokus" na RTVMO 15.11.2010. - Mišo Marić

Pismo zahvale poslano RTV-u Mostar (N/r Direktora g-dina Alije Behrama) - 20.11.2010.

E-balkan.net: Zaboravljeni antifašizam - Intervju: Denijal Behram, pokretač incijative za Partizansko spomen-groblje u Mostaru

Zahvala

Sastanak u Mostaru; 01. decembar 2010.

Kreiranje Programa rada Gradskog Vijeća Grada Mostara 2011.

Otvoreno pismo Inzku

Peticija - spasimo Partizanski spomenik u Mostaru - Akcija Foruma Mladih SDP Mostar

Sretna Nova godina i sve najbolje

Skandal -- Grad Mostar uložio pola miliona u Partizansko groblje i onda ga prepustio huliganima

Ko zeli ...

Apel iz Mostara - Obnoviti partizansko groblje (e-novine)

IZJAVE I PISMA PODRŠKE
O Mostarskom Partizanskom: General Jovan Divjak

Povijest problema i što nam je činiti - Tibor Vrančić

O spomen groblju, diletantima i ženskim grudima... - Teodor Toza Radović

Kozarčani podržavaju našu akciju oko Partizanskog...

Radmilo Braca Andrić

Mišo Marić - Pismo iz Engleske - HEROJSKI JURIŠ NA MRTVE

Mugdim Karabeg

Duško Bajević - Podrška akciji oko Partizanskog (preko Miše Marića)

Raif Dizdarevic - Pismo podrške

Mr Vedad Vedo Spahovic,Trebinje – London

Jure Galić, predsjednik SABNOR-a BiH

Pero Zubac, pjesnik: Partizansko groblje u Mostaru

Enes Besic - podrska Ljutih Bosanaca

Izjave članova "Inicijativnog odbora za obnovu i zaštitu Partizanskog spomenika"

Cezar Cezo Danon - PARTIZANSKO SPOMEN GROBLJE - SAVJEST MOSTARA

Mladen Jeličić Troko, glumac, publicista i humanista, Sarajevo, BiH

Rifet Bahtijaragić, kanadsko-bosanski pisac rodom iz Bos. Petrovca, javio nam se iz Vancouver-a, Canada

Zaim Pašić, predsjednik glavnog odbora svjetskog saveza dijaspore

Dr. Zoran Kalinić, osnivač Nezavisnog univerziteta Banja Luka

Muhamed Abadžić, Brčko

Sanja Merdan Turković - Wien, Austria

Branko Ličen glumac, Slovensko narodno gledališče Nova Gorica

Ozren Kebo, književnik, novinar, urednik časopisa „Gracija“ Sarajevo

Fudbalski klub "STARI MOST" Brisbane, Australija - podrška akciji

Mostarski glumci iz Beograda i Zagreba - podrška akciji

Branko Tomić, Norrköping, Švedska - podrška

Europa online magazin - podrška

Marijan Beneš - podrška Partizanskom u Mostaru

Gradski odbor SUBNOR-a Banja Luka - podrška akciji oko Partizanskog u Mostaru

Osman Džiho, humorista iz Mostara - priključuje se akciji

Slobodan Mika Andrić – pismo podrške

Dragi Dizdar, Frederickstadt, Norveška – pismo podrške

Savica Marić, Rijeka, nosilac Partizanske spomenice 1941 – pismo podrške

Brojevi podrške

Luna Γῆ De Gaia - pismo podrške

Snježana Brkan - podrška akciji

Dr.sc. Vesna Čulinović-Konstantinović, predsjednica SABA RH - pismo

DJECA LONDONA NA PARTIZANSKOM

Pisma podrške akciji

Još pisama podrške

Amer Zagorčić – Šta je nama "Partizanski spomenik"?

Podrška stiže sa svih strana

PARTIZANSKO: Drugi svjetski, a naš

Podrška od BiH platforme iz Holandije 29. oktobra 2010

Roko Markovina - NE DAJ GRADE DA SE ZAUDOBI

Podrška - Udruga mladih antifašista grada Zagreba

Dnevni list Mostar - Iz Londona dolazili čistiti Partizansko groblje

Nebojša Bato Tomašević, Exeter, UK - pismo podrške

Enita Ostojić Bošnjić, Perth, Western Australia

Ognjenka Čabak Temim - Pismo podrške iz Minnesote, USA

Jasna Merdan Kolar - Beč, Austrija

DUG MOSTARSKOM VITEŠTVU - Mišo Marić

Fadil Redžić, kompozitor i bas gitara “Indeksa”, Atlanta, US - podrška akciji

Podrška: Ivana Ina Mostarac - Koordinator i Osnivac NVO '' Djeciji pokret Mira, Ljubavi, Prijateljstva''- Djeca Sarajeva i Saveza Mladih Snaga Pokreta za Mir

A GDJE SU MOSTARCI!? - Mišo Marić

Podrška Alije Ale Behrama

Adnan Pintul - podrška

Faruk Ćupina - podrška

GALERIJE FOTOGRAFIJA, ISTORIJAT I ARHIVA
Partizansko Spomen Groblje Mostar - slike danas

Bilo je više od igre

810 boraca - antifašista

Alija Bijavica SVIJETLO LICE MOSTARA Uz 61. godišnjicu pobjede nad fašizmom

Hamica Ramić - Suizid vlastite povjesti

Kako je sagrađen Partizanski spomenik

Kako se to radi u svijetu...

Zoki - Mostar

Partizansko danas - još jednom

Partizansko - Pogled na Mostar

Raja na Partizanskom

Partizansko - iz arhive 2006. godine

Uz bh. premijeru filma o Bogdanu Bogdanoviću

Sjećaš li se našeg partizanskog

"Sloboda" mostarski list, septembra 1965...

Partizansko spomen-groblje u Mostaru je Nacionalni spomenik

Iz mostarske Slobode, onog vremena...

Partizansko se pohodilo... često...

Partizansko su pohodile strane delegacije

Borci sahranjeni na Partizanskom...

25.10.1978 - Princ Charles na Partizanskom

Fotosi sa Partizanskog 26.10.2010

"MM" - Mostarska informativna revija 1996-97

Partizansko - iz stare štampe

Bogdan Bogdanović - GRAD MOJIH PRIJATELJA

UŽAS SADAŠNJOSTI - Iz teksta Marka Tomaša

1992. na Partizanskom...

25.10.1978 - 26.10.2010 Partizansko Spomen Groblje Mostar

Poznati na Partizanskom spomen groblju u Mostaru

Ambasador Kraljevine Norveške Henrik Ofstad na Partizanskom u Mostaru 2006. godine

Iz požutjele štampe - Sloboda 1967

Naše Partizansko

NARODNI HEROJI MOSTARA (FOTO-ALBUM)

Tri predratna druga

Slavne Mostarke

Hasan Zahirović Laca (1920. - 1943.), komandir čete u Mostarskom bataljonu Desete hercegovačke udarne brigade i narodni heroj Jugoslavije

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 1. dio

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 2. dio

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 3. dio

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 4. dio

Spisak palih boraca i antifašista sahranjenih na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru - 5. dio

FOTO: Opasno prizivanje aveti prošlosti

FOTO ALBUM: Mostar 1940.-1945.

Dragan Markovina: Suton jednog grada













BROJAČ POSJETA
39238

Powered by Blogger.ba