Povijest problema i što nam je činiti
U zapadnom dijelu grada, koju karakteriziraju široke zelene površine, nalazi se jedno veličanstveno spomen-groblje. Izgradio ga je 1965. godine (u periodu obnove i rekonstrukcije koje je nastupilo nakon završetka Drugog svjetskog rata) arhitekt Bogdan Bogdanović, u znak sjećanja na poginule mostarske partizane, antifašiste. Groblje ima 661 nadgrobni kamen, koji su simbolična značenja, kao i cijeli spomenik.
Spomenik je nakon ratnih djelovanja obnovljen sredstvima nizozemske i norveške vlade, kao i sredstvima grada Mostara i Saveza boraca antifašizma, a koji je bio prisiljen prodati zgradu u svojem vlasništvu da bi se vratilo dostojanstvo borcima koji su za slobodu ovoga naroda dali živote.
Međutim, nedugo nakon obnove, spomenik je doživio neviđenu devastaciju. Samo dva dana nakon završetka radova i uklanjanjem nadzora zapaljena su četiri najljepša i najveća čempresa. Pojedina nadgrobna obilježja su oskvrnuta, po zidovima se trenutno nalaze bezbrojni grafiti fašističke ikonografije, spomenik je zanemaren i potpuno zapušten. Nažalost, postao je okupljalište delikvenata i narkomana, a ne turista, što mu i jeste jedna od namjena.
Premda je Partizansko spomen-obilježje proglašeno nacionalnim spomenikom, država Bosna i Hercegovina, kao ni Hercegovačko-neretvanska županija, nisu uložili u njegovu revitalizaciju i obnovu, baš ništa. Činjenica je da su jedino Grad Mostar i federalno Ministarstvo kulture i sporta osigurali provođenje prve faza obnove partizanskog spomen-obilježja, čija je vrijednost 400 000 KM. Međutim, zbog nedostatka sredstava i gospodarske krize koja je usporila ili odgodila brojne započete i planirane projekte, nije bilo mogućnosti osigurati nastavak radova i završetak projekta revitalizacije i obnove ovog spomenika, kojega bi inače trebala provodi ti Agencija Stari grad.
Tako je završetak obnove Partizanskog spomen-obilježja u Mostaru neizvjestan do daljnjeg. Premda su dvije, od predviđene tri faze obnove, okončane još protekle godine neprestano odugovlačenje s nastavkom radova, može nanijeti još veće troškove i dovesti do još većih oštećenja Spomenika.
Trenutačno, jedinu brigu o budućnosti spomenika vodi Savez boraca, koji usprkos svemu neće odustati od provedbe ovoga projekta, i uradit će sve što je u njihovoj moći da zaštite ovaj spomenik. U planu im je organizirati jedan sastanak veleposlanika u BiH kojom prigodom bi im predočili problem ovoga projekta, te bi zatražili pomoć za završetak projekta obnove.
Krivca, odnosno krivce za ovakvo stanje Spomenika je uzaludno tražiti. Ne zbog toga što ga nema ili što ga je teško pronaći. U našoj svakodnevici bilo je i ima mnogo više kriminala i uništavanja, pa premda su krivci poznati, represivni sustav ne djeluje. Mi, kao facebook grupa, trebamo se okrenuti budućnosti i rješavanju konkretno ovoga problema. Od kopanja po smetlištu prošlosti nema ničega korisnog. Od prošlosti trebamo uzimati samo lijepe trenutke. Nismo obojeni ideološki, nismo obojeni religiozno – jedino smo obojeni ljudski. Partizanski spomenik ne pripada ni crvenima, ni crnima. On nije vlasništvo „komunjara“, niti je uperen protiv bilo koje nacionalne ni religiozne skupine. On pripada Mostarcima, on pripada povijesti, on pripada civilizacijskim tekovinama našega grada, pa se tako i trebamo ponašati u rješavanju ovoga problema.
Stoga, ukazujemo na hitnost rješavanja stanja ovoga Spomenika-ustanove svim nadležnima Mostara, Bosne i Hercegovine,
Tibor Vrančić
